Rodoslov - porodično stablo
IZDAVAŠTVO: KNJIGA "NAŠI KORIJENI"
               Više...
 
MARKETING
Pokrovitelj portala
 
 
Kulturno naslijeđe i obrazovanje
 

Kulturna baština, prema stajalištu koje zastupaju stručni krugovi u okviru UNESCO-a, nije uvijek značila konstantnu i nepromjenjivu kategoriju. Posljednjih decenija koncept naslijeđa, kao uostalom i koncept kulture općenito, prolazi kroz temeljitu transformaciju. Prvobitno, ta sintagma se odnosila u najvećoj mjeri na spomeničke ostatke prošlosti, da bi vrermenom izraz naslijeđe sve više poprimao nove odrednice, tipa nematerijalno, etnografsko, pa i industrijsko naslijeđe. U tom periodu poseban napor ulagan je da se konceptualizira i opiše nematerijalna kulturna baština, i to ponajviše iz razloga što se pažnja sve više poklanja čovjekovoj sudbini kao takvoj, dramskim umjetnostima, jezicima i tradicijskoj muzici kao i duhovnim i misaonim sistemima na osnovu kojih te odrednice kulture nastaju. Koncept kulturne baštine u savremeno doba nužno je otvoren da bi obuhvatio kako različite aspekte žive kulture tako i spomenička svjedočanstva prošlosti.

 

U studijskim programima koji se nude studentima na australijskom Curtin-univerzitetu,  kulturna baština je definirana jednostavno kao nešto što se fokusira na istraživanja svih aspekata kulture koji povezuju prošlost i sadašnjost sa budućnošću. To uključuje: muzeje, kolekcije, historijske lokalitete i građevine, tradicionalne kulturne forme, uključujući umjetnost, urbane cjeline i ritualne običaje, prirodni ambijent koji je kulturno oblikovan i bez izuzetka modificiran zahvaljujući ljudskim aktivnostima, javne ustanove putem kojih pulsira i zahvaljujući kojima se obogaćuje svakidašnji život, a koje i same za sebe imaju vlastito naslijeđe. Sferi kulturne baštine pripada i sistem znanja, uključujući i ono koje nazivamo tradicionalnim a koje je u osnovi neformalno i po sadržaju i po načinu transmisije, uključujući one aspekte društvenog života kao što su sistem vjerovanja, folklor, običaji i popularna kultura, zajednica i društveni život, i, na kraju, historija i dentitet. U kontekstu opće globalizacije i brojnih mogućnosti za pristup raznorodnim izvorima znanja koje nudi savremena informacijska tehnologija, tema kulturnog naslijeđa i edukacije stručnjaka za njegovo očuvanje i promociju postavlja se kao važno pitanje, ne samo zato što se danas u BiH tako mnogo govori o reformi visokog obrazovanja nego i zbog rizika uniformizacije kulturnih obrazaca i gubitka vlastitog identiteta kojem su izloženi posebno mali narodi, zemlje i jezici.  Naslijeđe je katalizator jednog dinamičnog procesa koji omogućava povezivanje prošlosti sa sadašnjošću i otvara vrata ka budućnosti. Kao hazna kolektivne memorije, ono utjelovljuje  simboličke vrijedosti kulturnog identiteta i konstituira fundamentalno važno polazište za strukturiranje i harmoniziranje odnosa unutar složene potke jednog društva. U onoj mjeri u kojoj nam omogućava da razumijemo sebe, kulturno naslijeđe je jedan od ključnih instrumeneta za razumijevanje drugih. Shodno tome, ono doprinosi neprekidnom dijalogu između civilizacija i kultura te uspostavlja racionalan oslonac za uspostavljanje i održavanje trajnog mira u svijetu.

 

Tekuća nastojanja usmjerena na reformu visokog obrazovanja u BiH skrenula su pažnju stručne i naučne javnosti na skoro zanemarljivo mjesto koje je kulturnoj baštini osigurano u inoviranim nastavnim planovima i programima na univerzitetima. Pogotovo je to slučaj sa postdiplomskim studijima, koji bi, inače, trebali pretrpjeti korjenite promjene.

 

Sveobuhvatan uvid u mjesto kulturnog naslijeđa u sadržaju nastavnih programa postojećih osam državnih univerziteta u Bosni i Hercegovini traži posebna istraživanja koja će, za očekivati je, biti poduzeta u predstojećim aktivnostima na reformi univerziteta, čije glavne postavke su javno već obznanjene. Kao posebno podsticajna za rekonstrukciju edukacije u domenu kulturnog naslijeđa u nas mogla bi biti dosljedna implementacija Bolonjske deklaracije – dokumenta kojeg su 19. 6. 1999. u Bolonji zajednički potpisali 29 evropskih ministara obrazovanja, a posvećena je pitanju standarda u visokom obrazovanju (www.unsa.ba/pdf/Bolonjska deklaracija.pdf). U tom dokumentu, naslovljenom sa Evropski prostor visokog obrazovanja, prihvaćena je obaveza poduzimanja praktičnih mjera u cilju konvergencije visokog obrazovanja na evropskoj razini, što se odnosi i na različite oblike edukacije za domen naslijeđa. Na tragu istih procesa je i Konvencija o priznavanju kvalifikacija u domenu visokog obrazovanja na području Evrope, potpisana u Lisabonu 11. 4.1997. (http://conventions.coe.int/Treaty/en/Treaties/Html/165.htm).

 

Uvid u sadržaje nastave univerziteta u BiH, odnosno njihovih članica, može se najvećim dijelom steći pregledom slijedećih web-adresa:

  • Univerzitet “Džemal Bijedić” u Mostaru: (www.unmo.ba),
  • Sveučilište u Mostaru: (www.sve.mo.ba),
  • Univerzitet u Banjoj Luci: (www.bl.ac.yu),
  • Univerzitet u Tuzli: (www.untz.ba.),
  • Univerzitet u I. Sarajevu: (www.unssa.rs.ba),
  • Univerzitet u Bihaću: (www.unbi.ba),
  • Univerzitet u Zenici: (www.unze.ba),
  • Univerzitet u Sarajevu: (www.unsa.ba).

 

***

 

Važnost edukacije za potrebe kulturnog naslijeđa već odavno je priznata činjenica u međunarodno prihvaćenim dokumentima koje su usvojile različite vladine i nevladine organizacije i profesionalna udruženja.

 

Organizacija Ujedinjenih nacija za obrazovanje, nauku i kulturu  - UNESCO (http://portal.unesco.org/culture/), putem Kovnvencije za zaštitu svjetskog kulturnog i prirodnog naslijeđa (1972), Konvencije za svjetsko naslijeđe (Convention concerning the preservation of the world cultural and natural heritage), preporučila je formiranje i razvoj centara za obuku i podsticanje naučnih istraživanja u domenu konzervacije. Ova organizacija i praktično nastoji dati pozitivan odgovor na zahtjeve zemalja članica za organiziranje specijalističkih kurseva i podržava upoznavanje javnosti o značaju naslijeđa i opasnostima kojima je ono izloženo.

 

Vijeće Evrope (www.coe.int), među čijim je članicama i Bosna i Hercegovina, inauguriralo je nekoliko inicijativa čiji je cilj razvijanje vještina i obuke za zaštitu kulturnog naslijeđa, o čemu je više informacija sadržano na web-adresi: www.coe.int/T/E/Cultural cooperation/Heritage/Skills/

 

Evropska mreža za naslijeđe = European Heritage Network (HEREIN) (www.european-heritage.net) stalni je međunarodni informacijski sistem Vijeća Evrope koji povezuje evropske vladine ustanove zadužene za konzervaciju kulturnog naslijeđa. Ovaj sistem sadrži  informacije o različitim aktivnostima koje se vode pod akronimima: (Caravela, Salambo, Reside, Agesa, Pisa, No’mad i Tourism and Heritage = Naslijeđe i turizam). Sa područja Jugoistočne Evrope u ovu mrežu su uključene, za sada, samo Hrvatska i Slovenija (www.culturalpolicies.net/project/).

 

U Varšavi, glavnom gradu Poljske, 1992. godine je osnovana Evropska mreža edukatuivnih centara za administratore u kulturi – ENCATC (www.encatc.org/EN/about).

 

Za područje edukacije i obuke stručnjaka u oblasti bibliotekarstva i arhivistike posebno su, na međunarodnoj razini, relevantne aktivnosti Međunarodne asocijacije bibliotečkih društava i institucija - IFLA-e (www.ifla.org) i Međunarodnog savjeta za arhive – ICA. Sekcija IFLA-e za edukaciju i obuku među važnim polazištima svoje misije ističe unapređenje edukacije u bibliotečkim i informacijskim znanostima s ciljem jačanja veze između obrazovanja na univerzitetskoj razini i kontinuiranog obrazovanja bibliotečkih profesionalaca tokom čitavog života (www.ifla.org/VII/s23/seat.htm).

 

Pored toga, IFLA je zajedno sa UNESCO-om publicirala Manifest za javne biblioteke, u kome se kaže da su “javne biblioteke lokalni putokaz u svijet znanja koji omogućava osnovne uvjete za učenje tokom čitavog života, donošenje nezavisnih odluka i kulturni razvoj pojedinca i zajednice.”

 

Konferencijom održanom od 24. do 25. septembra 2001. godine u Marburgu (Njemačka), Međunarodni savjet za arhive – ICA (www.ica.org) započeo je seriju stručnih susreta posebno posvećenih edukaciji arhivista (www.icasae.org/marburgconfpaper.html).

 

Međunarodni savjet muzeja – ICOM (http://icom.museum/organiozation.html), čija je misija konzervacija i kontinuirana komunikacija u društvu o temi prirodnog i kulturnog naslijeđa, duhovnog i materijalnog, osnovan je 1946. godine kao nevladina organizacija koja održava formalnu vezu sa UNESCO-om, a ima i konsultativni status sa Ekonomskim i društvenim savjetom Ujedinjenih nacija. Među aktivnostima ove organizacije je i obuka kadrova u oblasti muzeologije, kao i unapređenje profesionalnih standarda i borba protiv ilegalne trgovine kulturnim dobrima.

 

Međunarodni centar za studij zaštite i restauracije kulturnih dobara - ICCROM (www.iccrom.org), sa sjedištem u Rimu, kao međuvladina organizacija osnovan je 1959. godine, s ciljem da promovira konzervaciju različitih vrsta kulturnog naslijeđa - pokretnog i nepokretnog. Danas ima više od stotinu država-članica. Godine 1989. na seminaru organiziranom u Ferari, u Italiji, otpočeo je niz aktivnosti za nalaženje rješenja  za probleme razvoja postdiplomskog obrazovanja u oblasti graditeljske i urbane restauracije.

 

Međunarodni savjet za spomenike i krajolike – ICOMOS, sa sjedištem u Parizu  (www.international.icomos.org/aboput.htm), osnovan je 1965. godine kao rezultat usvajanja povelje za konzervaciju i restauraciju spomenika i lokaliteta, do čega je došlo u Veneciji godinu dana ranije. Ova organizacija, koja ima nacionalne komisije u 107 zemalja, 1993. godine u Šri Lanki usvojila je Uputstva za obrazovanje i obuku u domenu konzervacije spomenika, spomeničkih cjelina i lokaliteta. Ovaj dokument sadrži niz smjernica za edukaciju i obuku u konzervaciji spomenika, grupe zgrada i lokaliteta, kao i podužu listu vještina i umijeća koje osoba kojoj je povjerena konzervacija mora posjedovati. Članovi komisije za edukaciju ICOMOS-a su u posljednjih nekoliko godina prezentirali niz radova o temi edukacije i obuke za naslijeđe, u vezi s čim treba posebno skrenuti pažnju na seminar održan 1995. godine u Finskoj. U preporukama sa tog skupa skrenuta je pažnja na potrebu izgradnje mreža na regionalnom i državnom nivou, ohrabriti organe vlasti da razviju nacionalne profile svih relevantnih disciplina i poklone odgovarajuću pažnju menadžmentu u domenu konzervacije. U Povelji iz Krakova, usvojenoj 2000. godine, u članu 13, posvećenom obuci i obrazovanju, naglašava se: “Obrazovanje i obuka profesionalaca i tehničara u konzervatorskim disciplinama treba da uzmu u obzir evoluirajuće metodologije i tehničku ekspertizu sa punom sviješću o tekućim trendovima konzervatorske teorije i prakse.” Drugi jedan dokument, usvojen iste godine u glavnom gradu Estonije – Rigi,  naslovljen kao Povelja o autentičnosti historijske rekonstrukcije u vezi sa kulturnim naslijeđem, ukazuje na potrebu “da zainteresirane akademske institucije uključe naslijeđe u svoje programe edukacije i obuke.”

 

Na sličnim pozicijama je i inicijativa Evropska edukativna mreža za konzervaciju-restauraciju = European Network for Conservation-Restauration Education (ENCoRE) (www.encore-edu.org/), uspostavljena 1997. godine, s ciljem promoviranja, istraživanja i edukacije u različitim područjima kulturnog naslijeđa. Utemeljena je na direktivama i preporukama sadržanim u Uputstvu Evropske konfederacije konzervatora E.C.C.O. i dokumenta iz Pavije iz iste godine.

 

U Bolonji je 1999. godine održan seminar posvećen pitanju nastavnog programa postdiplomskog studija naučnika u oblasti konzervacije. Na seminaru se tražio i odgovor na pitanja uloge naučnika involviranih u konzervaciju naslijeđa, definiciju naučnih profesionalnih profila (znanje, vještine i stavovi) koji su potrebni za uspjeh u ovoj profesiji, analizu uloge i odgovornosti tih naučnika, procjenu potreba tržišta za ovom vrstom stručnjaka, kao i razmatranje modaliteta izvodljivosti uspostavljanja akademskog programa za obuku te vrste kadrova.

 

Svjetska turistička organizacija WTO (www.world-tourism.org/), sa sjedištem u Madridu, promovira kulturno naslijeđe u onoj mjeri u kojoj je ono relevantno za svjetsku turističku privredu. Odnedavno je na portalu ove aosocijacije moguće pogledati i informacije odgovarajuće sadržine koje dolaze sa web-adrese: ( www.bhtourism.ba).

 

***

 

Jedan od pozitivnih primjera edukacije u oblasti baštine predstavlja program kojeg nudi Univerzitet u Exeteru, u Velikoj Britaniji. U njemu je predočena vizija kulturnog naslijeđa u bliskoj vezi sa obrazovanjem i razvojem. Pri tome se naslijeđe identificira sa važnim doprinosom kojeg ono daje kulturnom odgoju i učenosti, a smatra se neophodnom stepenicom u izgradnji identiteta kako pojedinaca tako i društvenih grupa, i države.

 

Inače, kursevi koji se nude studentima postdiplomskih studija na ovom univerzitetu obuhvataju teme: Obrazovanje i upravljanje naslijeđem, Muzeji, Zajednice i kulturni identitet  britanskog naslijeđa: kultura, kreativnost i konzumerizam.

 

Prvi od navedenih kurseva sastoji se od slijedećih modula:

  • Koncept naslijeđa – teme i pristupi,
  • Upravljanje naslijeđem: teme, metodi i praksa,
  • Muzeji, zajednice i kulturni identitet,
  • Upravljanje prirodnim i ruralnim krajolicima,
  • Edukacija o kulturnom naslijeđu: teorija i praksa,
  • Edukacija o kulturnom naslijeđu i e-učenost.

 

Drugi kurs, posvećen muzejima, zajednici i kulturnom identitetu, obuhvata module tipa:

  • Globalizacija, razvoj i javni kulturni sektor,
  • Uloga muzeja u razvoju zajednice,
  • Upravljanje muzejima i praksa pregovaranja,
  • Poetika, principi i dizajn izložbi i baštinskih lokaliteta,
  • Izložbe kao komunikacijski medij, formiranje javnog razumijevanja kulturnog identiteta,
  • Kulturna antropologija muzeja i masovnih medija – publika i vlasništvo.

 

Dodatne informacije mogu se pogledati na web-adresi: (www.education.ex.ac.uk/dll/list-courses.php).

 

U tekućoj reformi visokog obrazovanja - takozvanom Bolonjskom procesu u BiH, bilo bi dragocjeno pristupiti temeljitoj rekonstrukciji edukacije za naslijeđe, uz učešće svih zainteresiranih subjekata te omogućavanje, barem za sada, da ova oblast edukacije bude ponuđena studentima na postdiplomskoj razini obrazovanja.

 

Pri tome bi bilo uputno da se u reformi visokoškolske nastave, koja je u toku, uzmu u obzir i defincije humanističkih nauka koje su prihvatile institucije i organizacije kao što su Evropska naučna fondacija i UNESCO, a ne samo ona koju donosi Frascati manual, čiji je izdavač OECD (Organizacija za ekonomsku saradnju i razvoj) sa sjedištem u Parizu.

 

Ne bi bilo naodmet da se tom novom proširenom razumijevanju humanistike prilagode nastavni planovi i programi na filozofskim, pedagoškim, arhitektonskim fakultetima, kao i akademijama umjetnosti kod nas, i time studentima otvore daleko šire mogućnosti za edukaciju i angažiranje u oblasti kulturnog naslijeđa, kultune industrije i turizma.

 

 

Selektivni popis baza podataka od interesa za kulturno naslijeđe

 

Council of Europe:

(http://www.coe.int/T/E/CulturalCooperation/Heritage/)

 

Culturnet (www.culturenet.net)

Mreža za kulturu je projekt koji su inicirali Ministarstvo kulture Hrvatske i Institut Otvoreno društvo Hrvatske. Objedinjuje u jednoj pristupnoj tački različite resurse iz domena kulture u Hrvatskoj i šire. Od 2004. godine projekt održava Ministarstvo kulture Republike Hrvatske.

 

Entertainment Technology Center:

(http://www.etc.cmu.edu/site/projects/)

 

European Heritage Network (www.european-heritage.net)

European Heritage Network predstavlja stalni informacijski sistem koji prikuplja i distribuira podatke o aktivnostima vlada zemalja članica Vijeća Evrope na polju kulturnog naslijeđa, posebno arhitektonskog i arheološkog.

 

International Federation of Arts Concils and Culture Agencies (http://www.ifacca.org)

Međunarodna federacija savjeta za kulturu i kulturne agencije održava bazu podataka o ekspertima o temi kulturne politike diljem svijeta.

 

JSTORE (http://about.jstor.org)

JSTOR je neprofitni servis koji „pomaže naučnicima, istraživačima i studentima da otkriju, koriste, i izgrađuju široki spektar sadržaja na bazi kvalitetnog digitalnog arhiva koji obuhvata više od hiljadu akademskih časopisa i drugih naučnih resursa“.

 

JURN (http://jurnsearch.wordpress.com/about)

JURN je pretraživač posvećen indeksiranju slobodno dostupnih „open access“ elektronskih časopisa iz umjetnosti i humanistike, pored drugih umjetničkih i znanstvenih publikacija koje nude slobodno dostupan sadržaj.

 

Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika BiH  (www.kons.gov.ba)

Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika osnovana je na osnovu Aneksa 8 Općeg okvirnog sporazuma za mir u BiH.

 

LabforCulture (http: //www.labforculture.org)

Laboratorija za kulturu predstavlja umreženu platformu za informacije o umjetnostima i kulturi u Evropi. Također, sadrži adresar kulturnih institucija u Evropi, uključujući kulturne organizacije i manifestacije u Bosni i Hercegovini. Posebno je zanimljiv segment ove platforme naslovljen kao “European Union programmes and institutions”.

 

Michael Culture (www.michael-culture.org)

Ovaj projekt služi da omogući pristup evropskim digitalnim kolekcijama, a dostupni resursi su relevantni za oblast obrazovanja, naučnih istraživanja i turizma.

 

Minerva (www.minervaeurope.org)

Minerva je tematska mreža u području kulture, naučnih informacija i drugih relevantnih sadržaja.

 

MUSE projekat (http://muse.jhu.edu/about/muse/index.html

MUSE projekt, zahvaljujući saradnji bibliotekara i izdavača, pod povoljnim uvjetima omogućava online pristup punom tekstu odabranog broja prestižnih časopisa iz humanističkih i društvenih nauka.

 

 

Izvori i literatura:

  • Bešlagić, Šefik. Leksikon stećaka. Sarajevo: Svjetlost, 2004.
  • Bodley, John H.  An Anthropological Perspective, 1994.
  • Bublin, Mehmed. Gradovi Bosne i Hercegovine: Milenijum razvoja i godine urbicida. Sarajevo: Sarajevo Publishing, 1999.
  • Chevalier, J., A. Cheerbrant. Rječnik simbola. 3. prošireno izd. Zagreb: M. hrvatska, 1989.
  • Filipović, Muhamed. Historija Bosanske duhovnosti. Knj. I: Prahistorija., Knj. 4: Epoha modernizacije. Sarajevo: Svjetlost, 2004.
  • Geertz, Cliford. Interpretation of Culture, New York : Basic Books, 1973.
  • Hamidović, Muhamed. Gramatika toposa Bosne: antropološko-teorijska studija bitka mjesta. Zenica: Muzej grada Zenice, 2000. 311 str.
  • Kulturna istorija Bosne i Hercegovine. 2. dop. izd. Sarajevo: “V. Masleša,” 1984.
  • Kurto, Nedžad. Arhitektura Bosne i Hercegovine: razvoj bosanskoga stila. Sarajevo: Sarajevo Publishing etc., 1998.
  • Lovrenović, Ivan. Labirint i pamćenje: Kulturnohistorijski esej o Bosni. Sarajevo: “Oslobođenje,”1989.
  • Lovrenović, Ivan. Unutarnja zemlja: Kratak pregled kulturne povijesti Bosne i Hercegovine. Zagreb: Durieux, 1998.
  • Mačkić, Zoran. Zaštita kulturnih dobara: Zbirka propisa RS sa komentarima i objašnjenjima. Banja Luka: autor, 2003.
  • Mazalić, Đoko. Leksikon umjetnika… Sarajevo: “V. Masleša,” 1967.183 str.
  • Muzej grada Zenice. Radovi sa simpozijuma “Srednjovjekovna Bosna i evropska kultura.” Zenica: Muzej grada Zenice, 1973.
  • Papić, Mitar. Tragom kulturnog nasljeđa. Sarajevo: Svjetlost, 1976.
  • Repovac, Hidajet. Sociologija simboličke kulture. Sarajevo: Magistrat, 2003. 221 str.
  • Serdarević, Mevlida. Pravna zaštita kulturno-historijskog nasljeđa BiH: Nastajanje, očuvanje, destrukcija.
  • Sarajevo: Međunarodni centar za mir, 1997. 174 str.
  • Socijalistička Republika Bosna i Hercegovina. Zagreb: Jugoslavenski lekikografski zavod, 1983. (Ilustrirani separat iz  Enciklopedije Jugoslavije na bosanskom i engleskom jeziku).
  • Stanje kulturnog blaga Bosne i Hercegovine. Sarajevo: Vijeće Kongresa bošnjačkih intelektualaca, 1995. 65 str.
  • Tuzlansko-Podrinjski kanton = Tuzla Podrinje Canton. Tuzla: Tuzlanski kanton, 1998. (Ilustrovana monografija).
  • Zbornik radova sa međunarodnog kongresa “Katastrofe i zaštita od katastrofa u muzejima: Sarajevo 17 – 21 april, 2001.” Sarajevo: Zemaljski muzej, 2000.

 

 

 

 
 
Reklame:
 


 
 
Rodoslov - Kako istraivati   Rodoslov - izrada porodicnog stabla   Rodoslov - Zanimljivosti   Izlog knjiga
  Copyright © 2009 Rodoslov.ba, Sva prava zadržana. Powered by 5-th Floor Productions - Disti razvojni studio