Rodoslov - porodično stablo
IZDAVAŠTVO: KNJIGA "NAŠI KORIJENI"
               Više...
 
MARKETING
Pokrovitelj portala
 
 
Arhivska građa
 

Prema Glosaru arhivske i dokumentacijske terminologije, „Arhivi predstavljaju materijale koje su kreirale ili dobile osobe, porodice, ili organizacije, javne ili privatne, u vršenju njihovih poslova i očuvane zbog svoje trajne vrijednosti sadržane u informacijama koje u sebi nose, ili dokaza o dužnostima i odgovornostima njihovog kreatora. Posebno je riječ o onim materijalima koji egzistiraju zahvaljujući principima mjesne pripadnosti, originalnog redoslijeda i kolektivne kontrole...“ 1)

 

S druge strane, Azem Kožar i Ivan Balta tvrde da su „arhivi ustanove u kojima se trajno čuva, stručno obrađuje i omogućava korišćenje arhivske građe u različite svrhe.“ 2)

 

Pojavljujući se u svoja tri elementa – sadržaju, kontekstu i strukturi, odnosno materijalu na     kojem su pohranjeni, arhivi su, prema mišljenju Arne Skivenesa, jedino trajno i pouzdano svjedočanstvo o ljudskim aktivnostima. 3)

 

Ustvari, oni su i više od toga - arhivi su jedine trajne i pouzdane činjenice o ljudskim aktivnostima. Jer, bez arhiva vlast nema pravnog autoriteta, nema poštivanja vlasničkih prava, nema pouzdanih testamenata, niti pouzdanih dokaza o nasljedstvu, nema pouzdanih ugovora, sporazuma i odluka, osim, naravno, uz silu oružja. Namjerna destrukcija javnih arhiva, nažalost, sve je češća u moderno doba, posebno kada je to dio abominalne prakse poznate kao „etničko čišćenje“. Čitave narodnosne skupine su zahvaljujući tome bile opljačkene i oduzeto im je pravo i mogućnost da dokumentiraju svoj identitet, kulturno naslijeđe, porodičnu historiju, imovinu i pravo na domovinu... Nažalost, istinska vrijednost arhivske dokumentacije na pravi način se priznaje tek onda  kada ona više ne postoji.

 

Na međunarodnoj razini, posebno u vezi sa promocijom standarda za obradu, upravljanje i korištenje arhivske baštine, važna je djelatnost Međunardnog arhivskog vijeća (International Council of Archives – ICA) (www.ica.org), sa sjedištem u Parizu.

 

Međunarodno arhivsko vijeće u okviru svoje djelatnosti okuplja službe nacionalnih arhiva, profesionalne asocijacije arhivista, lokalne i regionalne arhivističke institucije, kao i pojedince iz arhivske struke.

 

Historijski arhivi Evropske unije (www.eui.eu/Research//HistoricalArchives.org), čije je sjedište u Firenci, kao institucija počeo je sa radom 1988. godine. Posebno je orijentiran na sakupljanje arhivskog materijala, uključujući usmenu građu, koja je neposredno vezana za nastanak i rad institucija Evropske unije.

 

Među “proizvođačima” službenih publikacija posebno su relevantne različite institucije i organizacije koje djeluju unutar strukture Evropske unije i Ujedinjenih nacija. Službeni glasnik Evropske unije (Official Journal of the European union) jedina je serijska publikacija koja izlazi svakog radnog dana na svim službenim jezicima Zajednice. Ova publikacija pojavljuje se u dvije serije: L za legislativu, i C, za informacije i saopćenja. Postoji, također, i elektronska verzija C-serije glasnika, poznata kao OJ C.E. dokumenti. (http://publications.europa.eu/official/index-eu.html)

 

Službeni dokumenti Ujedinjenih naroda u naše doba su u najvećoj mjeri dostupni putem interneta. Ustvari, od  1. januara 2010. godine glavnina dokumenata ove organizacije dostupno je u elektronskoj verziji na službenoj stranici UN-a, odnosno Službenog dokumentacijskog sistema UN-a (ODS). (www.un.org/en/documents/index .shtml).

 

 

Arhivska i  službena građa u Bosni i Hercegovini

 

U višestoljetnoj vertikali postojanja Bosne i Hercegovine, kao teritorije i kao administrativno- političke zajednice, upravljačka struktura i pripadnici različitih slojeva stanovništva u svom društvenom, a posebno kulturnom, komuniciranju općenito generirali su značajan obim dokumentarne građe različite vrste. Glavninu te građe raznio je vihor prohujalih stoljeća, dio toga materijala sačuvan je u samoj zemlji, dok se značajan segment te dokumentarne baštine i danas nalazi izvan njenih granica.

 

Predstavnici organa vlasti u Bosni i Hercegovini su još od srednjeg vijeka izdavali različite vrste službenih dokumenata, a paralelno sa intenzivnijim razvojem državne infrastrukture, od kraja 12. stoljeća pa nadalje, mogu se pratiti aktivnosti dvorske kancelarije. Među prvim voditeljima takvih ureda na bosanskom dvoru bili su dijak (spominje se 1189.), gramatik (spominje se 1234.) ili logofet (spomenut u jednom dokumentu iz 1378. godine).

 

Dokumentarni izvori, uključujući i arhivske dokumente pravne i političke prirode, pored Bosne i njenog komšiluka, čuvaju se u Austriji, Turskoj, Mađarskoj, Italiji i Rusiji. Neki od ovih izvora objavljeni su pod imenima susjednih zemalja. Na taj način je dio  bosanskih ćiriličnih izvora objavljen kao srpski, naprimjer u zbornicima Spomenici srpski i Stare srpske povelje i pisma, Zakonski spomenici srpskih država i srednjeg vijeka. Određena građa je, također, pronašla svoj put u Codex diplomaticus regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae (Zagreb, 1904-1976., 16 sv.).

 

Pod ovakvim okolnostima, Bosna je bila jedina srednjevjekovna južnoslavenska država koja još nije stekla svoj vlastiti objavljeni kodeks originalnih izvora, čak iako originalna građa postoji. Istina, prije Prvog svjetskog rata mađarski historičar Ljudevit Thaloczy istupio je sa idejom o izdavanju višetomnog kodeksa građe za historiju srednjevjekovne Bosne, uključujući i njen pravni aspekt. U samoj Bosni i Hercegovini, Državni arhiv Bosne i Hercegovine je inicirao program naučnog istraživanja kako bi se sakupilo što više raspoložive objavljene i neobjavljene građe za historiju Bosne i Hercegovine u srednjevjekovnom periodu. Ovo nastojanje je dovelo do pojave nekoliko tomova takve građe, na čemu je sustavno radio i sakupljao je dr. Marko Šunjić, pod naslovom Izvori za istoriju Bosne i Hercegovine (Srednji vijek. Tom I: do 1350., Tom II: 1351-1400., i Tom III: 1400 -1411).

 

Upravo pred početak Drugog svjetskog rata, historičar Ferdo Šišić je pripremio koristan pregled srednjevjekovnih izvora za bosansku političku i pravnu historiju u svom radu pod naslovom «Izvori bosanske povijesti», objavljenom u Povijesti Bosne i Hercegovine od najstarijih vremena do godine 1463. Tom I, 3. izd. (Sarajevo: HKD Napredak, 1993., str 1-38). Također, u vezi sa ovim pitanjem korisne bibliografske informacije donosi poglavlje «Izvori i literatura» u knjizi Istorija naroda Jugoslavije. Prva knjiga (od počektka XVI veka) (Beograd: Prosveta, 1953., str. 570-576.).

 

Korisnu zbirku tekstualne izvorne građe za izučavanje pravno-političke historije srednjevjekovne bosanske države prikupio je i publicirao dr. Salih Jalimam u svojoj knjizi Izvori za historiju srednjevijekovne bosanske države (Tuzla: Historijski arhiv, 1997., 144 str.).

 

Osmanski period (1463 - 1878), za koji se može smatrati da je počeo sredinom 15. stoljeća, u smislu sačuvane arhivske građe ima mnogo toga ponuditi za izučavanje različitih aspekata društva i civilizacije u Bosni, sve do vremena kada su velike evropske sile na Berlinskom kongresu 1878. godine Austro-Ugarskoj dale mandat da upravlja ovom zemljom.

 

Među prvim naučnicima modernog doba koji se ozbiljnije posvetio istraživanju otomanske građe relevantne za izučavanje historije Bosne bio je Hazim Šabanović, o čemu se čitalac može informirati u njegovom članku naslovljenom sa «Turski diplomatički izvori za istoriju naših naroda» (Prilozi za orijentalnu filologiju, 1, 1950., str. 117-149.), koji donosi pregled najznačajnijih otomanskih izvora u južnoslavenskim arhivima i bibliotekama.

 

Orijentalni institut u Sarajevu  je, od svoga osnivanja 1950. godine, u kontinuitetu objavljivao arhivsku građu iz osmanskog perioda. Ovaj institut je, zajedno sa Bošnjačkim institutom u Cirihu - Odjel Sarajevo, između ostalog, objavio Detaljne registre Bosanskog sandžaka od 1604. godine u četiri toma (Sarajevo: Bošnjački institut Zürich - Odjel Sarajevo, Orijentalni institut, 2000).

 

Pred kraj otomanske vladavine, tačnije 1866. godine, u Sarajevu je otvorena štamparija. U svojoj prvoj godini postojanja ova štamparija je počela štampanje prve bosanske novine - Bosanski vjestnik (1866), koja je u svoja četiri broja predstavila tekst Ustavnog zakona Vilajeta bosanskog. Kasnije, iste godine, počelo je izdavanje službenih novina Bosanskog vilajeta, pod imenom Bosna (dvojezično, na bosanskom i otomansko-turskom jeziku), sa službenim bilješkama i oglasima. Ukupno 615 brojeva se pojavilo između 1866. i 1878. godine.

 

Bosanskohercegovačke novine su bile prve novine koje su pokrenuli novi austrijski upravljači Bosnom nakon što je ona potpala pod njihovu kontrolu. Prvi broj ovih novina se pojavio već 1. septembra 1878. godine. Njihov prvi urednik, Jan Lukeš, bio je sarajevski dopisnik lista Politische Corespondenze, koji je izlazio u glavnom gradu Monarhije - Beču. Lukeš je bio u mogućnosti da ponovno pokrene djelatnost Vilajetske štamparije, a u ovom poduhvatu ga je pomogao drugi strani dopisnik sa sjedištem u Sarajevu, po imenu Heinrich Renner. Novine su objavljivane na bosanskom jeziku, dok su službene naredbe, oglasi i novosti štampani na njemačkom jeziku. Godine 1881. pomenute novine su dobile novo ime - Sarajevski list, i izlazile su tri puta sedmično. Početkom 1910. godine desila se nova izmjena, kada su novine dobile naslov Večernji sarajevski list. Od 1907. do 1910. godine počeo je izlaziti dodatak ovome listu. Sarajevski list je prestao sa izlaženjem 2. novembra 1918. godine, nakon raspada Austro-Ugarskog carstva. Ta publikacija, sa sadržajem posvećenim kulturnim, historijskim i političkim pitanjima, za domaće prilike, imala je neuobičajeno dug vijek trajanja. U periodu između 1880. i 1912. godine Zemaljska vlada Bosne i Hercegovine objavila je Zbirku zakona i  naredaba, najvećim dijelom dvojezično - na bosanskom, srpskom, hrvatskom te njemačkom jeziku.

 

U periodu od 1918. do 1941. godine, kao službeni organ Narodnog vijeća Bosne i Hercegovine, koje je kasnije pripojeno Regionalnoj vladi Bosne i Hercegovine, izlazile su novine pod naslovom Narodno jedinstvo. Pored ostalih predmetnih pitanja, ove novine su objavljivale Službene vijesti, koje su štampane sa zasebnom paginacijom. U periodu između 1918. i 1919. godine one su također imale vlastiti književni dodatak. Za oblast obrazovanja, nauke i kulture relevantni su službeni dokumenti, uputstva, saopćenja i informacije koje publiciraju Ministarstvo civilnih poslova BiH (www.mcp.gov.ba), sa sjedištem u Sarajevu, zatim Federalno ministarstvo kulture i sporta (www.fmksa.com/index.php), kao i Ministarstvo prosvjete i kulture RS (www.vladars.net/sr-SP-Cyrl/Vlada/Ministarstva/mpk).

 

Sakupljanje statističkih podataka u Bosni i Hercegovini, započeto još tokom posljednjih godina otomanske vlasti, intenzivirano je dolaskom austrougarske vladavine, koja je utemeljena 1878. godine, a zatim su objavljeni u službenim publikacijama Dvojne monarhije. Danas postoji aktivna Agencija za statistiku BiH (www.bhas.ba), koja objavljuje svoje podatke u Statističkom biltenu u tri verzije: na bosanskom/hrvatskom/srpskom, kao i na engleskom jeziku. Centralna banka Bosne i Hercegovine (www.cbbh.ba) objavljuje statisičke podatke za oblast finansija.

 

Značajnom arhivskom građom raspolaže Gazi Husrev-begova biblioteka (www.ghbibl.com.ba) u Sarajevu, koju bi ažurnijom stručnom obradom i izradom odgovarajućih vodiča i drugih referentnih instrumenata trebalo još više približiti naučnoj javnosti.

 

Od 1945. godine pa nadalje, izdavačka kuća Službeni list Bosne i Hercegovine publicira Službeni glasnik Bosne i Hercegovine, kao i, odnedavno, Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine. Različiti drugi nivoi vlasti publiciraju vlastitu službenu građu. Službene novine Republike Srpske izlaze u Banjoj Luci u redovnim intervalima. Službeni list BiH također objavljuje godišnjak Pravni vodič.

 

 

Međunarodne organizacije i arhivska građa

 

U Bosni i Hercegovini - pored domaćih organa vlasti na različitim razinama: Predsjedništvo BiH (www.predsjednistvobih.ba), Parlamentarna  skupština BiH (www.parlament.ba), Ministarstvo vanjskih poslova (www.mvp.gov.ba), i drugi - brojne međunarodne organizacije, kao što su: Međunarodni monetarni fond (www.imf.org/external/country/BiH/ee/index.htm), Međunarodni sud pravde u Hagu (www.icj-cij.org), Međunarodni krivični tribunal za bivšu Jugoslaviju (www.un.org/icty), Svjetska banka (www.worldbank.ba), NATO (www.nato.org/), Evropska unija (http://europa.eu.int/), Organizacija za sigurnost i saradnju u Evropi – OSCE (www.osce.org), Vijeće Evrope (www.coe.int), Program Ujedinjenih nacija za razvoj – UNDP, i druge međunarodne organizacije, zatim vladine i nevladine ustanove i asocijacije, privredna društva i poslovni subjekti raznih vrsta, generiraju i objavljuju značajan obim službenih i poluslužbenih izvora koji se odnose na zbivanja u Bosni i Hercegovini, uključujući oblast obrazovanja, nauke i culture.

 

Također, i druge institucije i organizacije, kao što su: Međunarodna federacija crvenog krsta i crvenog polumjeseca (www.ifnc.org), Međunarodni komitet crvenog krsta (www.icrc.org), Visoki komesar Ujedinjenih naroda za izbjeglice - UNHCR (www.unhcr.org), Organizacija ujedinjenih nacija za obrazovanje, nauku i kulturu - UNESCO (www.unesco.org), u različitim prilikama objavljuju svoje vlastite dokumente koji se bave Bosnom i Hercegovinom.

 

Ured visokog predstavnika u Sarajevu (www.ohr.org), koji djeluje u ime Vijeća za implementaciju mira u cilju nadzora i pomaganja u provođenju Dejtonskog sporazuma,  također objavljuje službene dokumente koji se tiču pravnih i političkih pitanja ove zemlje. Većina ovih organizacija i institucija imaju svoje vlastite web-stranice na internetu i na taj način jednim dijelom nastoje pružiti informacije o svojim aktivnostima i publikacijama, uključujući i one službenog karaktera.

 

 

Napomene:

  1. „A Glossary of Archival and Records Terminology.“ (www.archivists.org/glosaary/)
  2. Kožar, Azem, Ivan Balta. Pomoćne historijske znanosti i arhivistika. Tuzla: Arhiv Tuzlanskog kantona, 2004., str. 200. Aktuelne informacije o arhivima i arhivističkoj struci mogu se naći na web-adresama: International Council of Archives (www.ica.org), kao i na internet – portalu UNESCO-a: “UNESCO Archives Portal” (http://portal.unesco.org/ci/en/ev.php).
  3. Ove misli Arne Skieven iznio je u tekstu „Europe reflected in Archives“ (www.euarchives.org/evidence.php) (7. 8. 2006.)

 

 

 

 
 
Reklame:
 


 
 
Rodoslov - Kako istraivati   Rodoslov - izrada porodicnog stabla   Rodoslov - Zanimljivosti   Izlog knjiga
  Copyright © 2009 Rodoslov.ba, Sva prava zadržana. Powered by 5-th Floor Productions - Disti razvojni studio