Rodoslov - porodično stablo
IZDAVAŠTVO: KNJIGA "NAŠI KORIJENI"
               Više...
 
MARKETING
Pokrovitelj portala
 
 
Novosti:
 
RODOSLOVLJE KAO SPOR DVAJU NARODA
06. 05. 2018.

Antonio Udina, zvani Burbur, poginuo je u eksploziji mine 10. lipnja / juna 1898. godine. On je bio zadnji govornik dalmatskog jezika koji je bio raširen diljem istočne obale Jadrana. Talijanski jezikoslovac Matteo Bartoli nekoliko ga je puta intervjuirao te je 1906. godine napisao knjigu Das Dalmatische. Bartoli je poslije postao talijanski nacionalist, nazivajući dalmatski jezik najstarijim talijanskim dijalektom u Dalmaciji.

 
Žarko Muljačić, hrvatski filolog, sveučilišni profesor te talijanski akademik objavio je nekoliko znanstvenih članaka o dalmatskom jeziku. U članku O nekim nedostacima i o jednoj krupnoj netočnosti u Bartolijevoj monografiji das Dalmatische, objavljenom 2008. godine u časopisu Hrvatski dijalektološki zbornik, knjiga 14,  str. 325–337, kritički se obrušava na Bartolija optužujući ga da je namjerno zatajio prezime Burburove majke Pribić, koje je bilo hrvatsko. Ova činjenica je važna jer je u knjizi Bartoli također očito namjerno krivo preveo Burburove riječi kako su svi u mladosti na Krku bili Talijani, stavivši ih u prezent. Umjesto Mi građani Krka bjesmo svi Talijani preveo je u Mi građani Krka smo svi Talijani. 
 
Muljačić također navodi da su pregledane krčke matične knjige te da u njima, na otoku Krku, nije pronađeno prezime Pribić. On tada čini kardinalnu pogrešku u istraživanju rodoslovlja te porijeklo Pribića traži u Prezimeniku iz 1948. godine. Sve ga ovo dovodi do zaključka da je Marija Pribić bila štokavka s kontinenta koja se udala u čakavsko okružje na Krku. 
 
Burburovo neznanje vrbničke čakavštine Muljačić pravda tezom da je Burbur bio štokavac (preko majke štokavke s kontinenta), te optužuje Bartolija za namjerno falsificiranje činjenica te prešućivanje ne samo prezimena njegove majke već i njegove štokavštine.
 
Muljačiću su poznati podatci Burburovih roditelja kao i  dva djeda i dvije bake s očeve strane. Do podataka o roditeljima Burburova oca došao je nagađajući. Pregledao je matične knjige umrlih te za Antonia Udinu umrlog 2.11.1832. u dobi od 68 godina (rođen oko 1764.) zaključio da je moguće da je Burburov djed, pošto se u to doba skoro uvijek poštivao nepisani “zakon” da prvi muški unuk nosi djedovo ime. Također ničim izazvan zaključuje: S obzirom na slabu akribiju tadašnjih župnih ureda, vjerojatnije je da se taj rodio 1755. godine, umjesto 1764. Problematična mu je godina rođenja 1764. jer mu se sin Franciscus rodio 1779. što je nategnuto.
 
Baku nalazi u osobi Caterina Udina, umrloj 5.11.1832. godine. Jedina pretpostavka mu je da je umrla ubrzo nakon Antonija pa bi mu trebala biti žena. Također nadodaje da je od nje mali Burbur učio veljotski. Za ovu tvrdnju nema nikakvih dokaza. S majčine strane je bilo dosad poznato samo ime njezina oca Ioannes kako je bilo upisano u njenom smrtnom listu.
 
Na kraju Muljačić predlaže izradu rodoslovnog stabla Antonija Udine, zvanog Burbur koje sadrži biografske podatke sa zemljopisnim podacima o mjestima rođenja i smrti za sve direktne pretke Antonia Udine Burbura iz barem triju generacija, dakle grosso modo od  1720. godine i dalje, misleći da će tako dokazati svoje tvrdnje te pronaći utjecaj štokavskog na Burburov govor.
 
Detaljnijim pregledom matičnih knjiga vidljivo je da je Pribića bilo u Krku već sredinom 18. stoljeća. Ima više upisa koji to pokazuju. Također u matičnoj knjizi umrlih nalazimo Pribiće 1814., dakle devet godina prije Burburova vjenčanja. Znalo se dosad da su roditelji Franciscus Udina i Marija Pribić te njihove godine rođenja i smrti, kao i imena njihovih očeva Antonio Udina i Ioannes Pribich. U upisima smrti Burburovih roditelja pronalazimo podatke da je Franciscus Udina rođen 1779. te da mu je otac Antonio, a Marija Pribich 1793. godine s ocem Ioannesom (Ivanom).
 
Pretraživanjem matičnih knjiga vjenčanih pronalazi se 1775. godine vjenčanje Antonia Udine i France Suriceo. Dakle četiri godine prije rođenja Franciscusa. Vjenčanja drugih Antonija Udina unazad nekoliko desetaka godina nije bilo. 
 
Također 1793. godine, kada je otprilike rođena Marija Pribich, vjenčao se Zuanne Pribich (Ioannes Pribich) sa Zuannom Udinom. Njihovi roditelji su Zuanne Pribich i Antonio Udina. 
Malo je vjerojatno da je pradjed Franciscusa Udine djed njegove žene Marije Pribich. Bila su očito dvojica Antonija Udina, jedan stariji, a jedan mlađi. Vjerojatnije je da je Antonio Udina (umro 1832. godine), kojeg spominje Muljačić djed Marije Pribić, ali to treba dalje istraživati da bi se potvrdilo. On je bio oženjen Domenicom. 
 
Nisam ulazio u daljnje raščlanjivanje obiteljskog stabla Antonia Udine, jer smatram da je nepotrebno. Po svemu sudeći svi njegovi preci unazad nekoliko generacija rođeni su na Krku. Muljačića je rodoslovlje unazad triju generacija zanimalo isključivo radi mjesta porijekla predaka te mogućeg utjecaja na razvoj dalmatskog jezika.
 
Rodoslovlje je bilo instrument u hrvatsko-talijanskom obračunu oko nacionalnosti i materinjeg jezika Antonija Burbura. Čini se da se ipak osjećao Talijanom, a da mu je talijanski bio materinji jezik dok je dalmatski naučio ponešto. Bartolijeva priča o Burburovu nerazumijevanju vrbničke čakavice je naposljetku točna. Bartoli je pogriješio jer je svoj znanstveni rad zagadio pokušavajući Burbura prikazati većim Talijanom nego što stvarno jeste. Muljačić je, s druge strane, njegovu nacionalnost pokušao osporiti pokušavajući dokazati kontinentalno porijeklo njegove majke. Obojici je bilo važno pokazati da su Burbur i njegovi preci bili Talijani, odnosno Hrvati. Mislili su da će - dokažu li porijeklo zadnjeg govornika dalmatskog jezika - potvrditi narodnost svih govornika dalmatskog jezika i time dokazati talijanstvo, odnosno hrvatstvo cijelog otoka Krka. Po porijeklu je Antonio Udina, zvani Burbur, bio autohtoni Krčanin unazad nekoliko generacija, a preci su mu imali hrvatska i talijanska prezimena, pa se tako, još jednom, pokazala uzaludnost brojanja krvnih zrnaca kada identitet ovisi isključivo o osjećaju pojedinca koji ga nosi.
 
Literatura
Muljačić Žarko, O nekim nedostacima i o jednoj krupnoj netočnosti u Bartolijevoj monografiji Das Dalmatische, Hrvatski dijaloški zbornik 14, strana 325-337, 2008.
Matične knjige rođenih, umrlih i vjenčanih grada Krka 
 
Ivo Mišur
 
 
Reklame:
 


 
 
Rodoslov - Kako istraivati   Rodoslov - izrada porodicnog stabla   Rodoslov - Zanimljivosti   Izlog knjiga
  Copyright © 2009 Rodoslov.ba, Sva prava zadržana. Powered by 5-th Floor Productions - Disti razvojni studio