Rodoslov - porodično stablo
IZDAVAŠTVO: KNJIGA "NAŠI KORIJENI"
               Više...
 
MARKETING
Pokrovitelj portala
 
 
Rodoslov:
 
TRAVNIČKA FAMILIJA KONFORTE
14. 05. 2017.

Prema popisu stanovnika Bosne i Hercegovine od 15. juna 1879, prve godine poslije okupacije Bosne i Hercegovine od Austrougarske,  u Travniku je bilo 374 Jevreja. Najstarije porodice bile su: Maestro, Altarac, Konforti i Salom.
Po predanju u Travnik Jeruham Konforti došao je iz Novog Pazara, jer je onda bilo više jevrejskih porodica u ovom gradu.

Jeruham se naselio kao trgovac sa familijom oko 100 godina prije okupacije (znači 1778. godine), a imao je dva sina i više kćeri. Stariji sin je bio Jaakov, a mlađi Moše. Stariji je naslijedio oca u trgovini, a mlađi je izučio vjersku nauku u sarajevskim teološkim institutima zvanom "Ješivot" i postao je sveštenik - Haham.

Osim ove porodice Konforti, u Sarajevu su bile također porodice Konforte koje su bile u daljem srodstvu sa travničkim. I sarajevski su bili pobožni, pa je među njima bilo više sveštenika. Ham Moše Konforti je kao sveštenik iz Travnika iselio u Jerusalim krajem XIX stoljeća i ondje je umro iste godine oboljevši od malarije. Jedan od njegova četiri sina je bio Josef (gazda Juso), trgovac manufakturne robe, a isto tako i njegov rođak Jeruham (Jakova) Konforti koji je bio također trgovac i veoma pobožan, pa je bio šohet na dobrovoljnoj bazi, kada u mjestu nije bio ili je bio bolestan mjesni šohet. Taj rođak zvani Merkuš imao je također brojnu porodicu, koja je stradala 1941. godine.

Jeruhamov sin Mojsije Konforti je odmah poslije ženidbe 1889. godine počeo raditi kao žitarski trgovac. Kupovao je u jesen i preko zime zemaljske produkte, proizvode okoline Travnika; najviše zob, ječam, pšenicu, grah i druge proizvode. Prodavao je kukuruz koji je dobavljao iz Banata i Vojvodine seljacima, kojima je tada bila to glavna ishrana. Travnik sa okolinom je poljoprivredno bio pasivan kotar. Zemljoradnička zadruga je obezbjeđivala svakoga proljeća i u jesen kvalitetno sjeme ječma i pšenice i davala je to po jeftinoj cijeni na kredit, odnosno na otplatu poslije žetve. Taj posao je više godina obavljao Jeruham jer je imao mašine i opremu za rešetanje i sortiranje žitarica. Od 1915. godine Gradsko poglavarstvo je odredilo, da se tzv. "aprovizacija" gradskog (poslije i seoskog) stanovništva vrši u trgovini Moše Konfortia. Otada je Jeruham lično sa kćerkom Dijanom vodio cjelokupno to poslovanje sa veoma komplikovanim kartama i bonovima za hranu. Skoro sve žitarice i brašno za hljeb, kao i druge namirnice, osim mesa, moralo se je nabavljati najviše iz Mađarske.

Od oko 1906. godine Jeruham je trgovao i brašnom za hljeb na veliko, koje je dobavljao vagonima i prodavao najviše pekarima - ekmekčijama. Pa ipak, sve do 1912. godine teško je sastavljao kraj s krajem, da bi prehranio i školovao šestoro djece. Najstariju kćerku Rifku je udao već 1907. u Fojnicu. Sva ostala djeca su išla još u školu. Vodio je tu veliku trgovinu od 1891. godine kao poslovođa i kompanjon sarajevskog veletrgovca kožom Avrama D. Abinuna, koji, međutim, nije ulagao nikakav obrtni kapital za ovu radnju, nego je bio samo "garant", tj. jamac u Zemaljskoj banci za kredite. Zbog toga je radnja išla pod firmom tog trgovca, a čistu zaradu su dijelili na pola. Od jeseni 1912.  Jeruham se osamostalio kao trgovac i onda je tek toliko zaradio, da je bio kupio kuću, koju je poslije rata morao da proda.
Poslije Prvog svjetskog rata, opet bez kapitala i bilo kakve imovine, nije mogao voditi samostalno nikakvu trgovinu.

Opet je morao tražiti nekog garanta. Sada je to bio njegov pašenog Izidor Musafija, veletrgovac konfekcije u Sarajevu, koji ga također za potpisanu mjenicu uzimao polovinu čiste zarade. Ta zarada nije mogla biti znatna i zbog toga, što su kamate za bankovne kredite bile onda vrlo visoki, više od 20%. Po završetku rata Jeruham je udao dvije kćerke, a istovremeno sin mu je studirao medicinu u Beču. Poslije udaje najmlađe kćerke Tilde (1923. godine), koja je još i pomagala u trgovini, Jeruham nije bio više u stanju da privređuje. Mlađi sin Isak je bio kod sestre Regine Drutter u Šibeniku jer je vidio, da u Travniku ne može sa ocem da radi bez kapitala. Preuzeo je u Šibeniku jednu drogeriju koju je zet Salomon Drutter kupio od Italijana. Stariji sin se oženio poslije promocije jula 1922. i ostao do ljeta 1924. na kliničkoj praksi u Beču. Kada se vratio kući i završio pripravnički staž u Državnoj bolnici u Sarajevu, zaposlio 1. maja 1925. po želji roditelja u Travniku, prihvativši ponuđenu mi službu ljekara-činovnika Okružnog ureda za socijalno osiguranje radnika i namještenika.

Ni Jeruhimova rodbina nije mnogo bolje prošla ni za vrijeme, ni poslje rata. Dvije njegove sestre su udajom i vlastitim radom u trgovini bile nešto bolje situirane. Jedna je dugo živjela u Fojnici kod Kiseljaka, a druga je u Travniku obudovila rano u ratu 1917. god. i ostala je sa dvoje male djece u trgovini mješovite robe. Druge dvije sestre su gore prošle, a najmlađi Jeruhinov brat Zadik je poslje rata na povratku iz vojske teško sastavljao kraj s krajem. Bio je trgovac špeceraja, a onda je držao kantinu u Pilani na Turbetu i Gostilju, a kasnije i na Sebešiću u dubokoj šumi. Tu je radio sa suprugom i teže fizičke poslove sve do 1941. kada je odveden u Jasenovac, gdje je i ubijen, a supruga Blanka je čudom uspjela pobjeći preko Dalmacije u Italiju, gdje je bio već pobjegao njen sin Buki (Josef Konforti) i sada živi u Israelu (Givat Shmuelu).

Od travničke porodice Konforti sada niko ne živi u ovom gradu.

(Preuzeto sa portala benevolencija.eu.org)
 

 
Reklame:
 


 
 
Rodoslov - Kako istraivati   Rodoslov - izrada porodicnog stabla   Rodoslov - Zanimljivosti   Izlog knjiga
  Copyright © 2009 Rodoslov.ba, Sva prava zadržana. Powered by 5-th Floor Productions - Disti razvojni studio