Rodoslov - porodično stablo
IZDAVAŠTVO: KNJIGA "NAŠI KORIJENI"
               Više...
 
MARKETING
Pokrovitelj portala
 
 
Rodoslov:
 
BUTKOVIĆI VELIKA RODOVSKA ZAJEDNICA IZ 15. STOLJEĆA
04. 09. 2017.

U jednoj ispravi iz 1411. zapisano je da su braća Petar i Franjo Butković, krbavski knezovi, poklonili petinu sela Crničani samostanu sv. Marije Magdalene u Bužanima u Lici. U navedenoj se ispravi prvi put spominje ovo prezime.

Piše: prof.. Enver Ljubović

Radigost Butković, pripadnik crkve bosanske sagradio je 1400. godine tvrđavu Blagaj i Mostar, a bio je i upravitelj  kućnih imanja  velikaša  hercega Stjepana Kosače. U povelji od 3. veljače 1445. herceg Kosača  Radigosta naziva starcem kao i Dubrovčani u jednom pismu iste godine, a po Dubrovčanima to  je bio Radin Butković. U selu Seonici kod Konjica u Bosni i Hercegovini u 15. stoljeću bila su imanja i rezidencija bogumilskih gostiju koji su pripadali višim dužnosnicima bosanske crkve. Godine 1422. ovdje je živio gost Radin Butković koji je u to doba bio najbogatiji bogumil u Bosni i Hercegovini. Njegov testament danas se čuva u Povijesnom arhivu u Dubrovniku i veoma je važan izvor za izučavanje povijesti bosanskih bogumila.

Butkovići su velika rodovska zajednica nastala u 15. stoljeću na području srednjovjekovne Modruške županije. Poznat je iz povijesnih dokumenata Franjo Butković, knez krbavski koji je poklonio petinu jednog sela hospitalu sv. Marije Magdalene u Bužanima (Lika).

U Bosni i Hercegovini u okolici Živinica žive Butkovići islamske vjeroispovijesti.
Ovo se prezime spominje i u ispravi vikara samostana sv. Mikule na Gvozdu (pavlinski samostan na Kapeli) Mihovila Butkovića iz 1475. godine.

U tekstu oporuke iz 1466. spominje se ime gosta Radina Butkovića, pripadnika Crkve bosanske. U Modruškom urbaru iz 1486. spominje se kmet samostana sv. Mikule iz Plašćanskog polja, Matko Butković. Butkovići su još prije doseljenja Bunjevaca na ova područja bili stari rod u tvrđavnom naselju Ledenice, a kao članovi stalne vojne posade u  Ledenicama zabilježeni su 1618. godine, te se ubrajaju u uskoke. Također su popisani i 1635. godine.
Neki rodovi Butkovića pripadaju Bunjevcima-Krmpoćanima, a doselili su se početkom 17. stoljeća iz sjeverne Dalmacije oko Podzrmanja u Lič, a zatim u Krmpote, Ledenice, Alan, Liku i Podgorje. I danas je ovaj rod brojan na ovim područjima.

Za vrijeme pojačanih turskih napada u 16. stoljeću Butkovići se raseljuju u Istru (selo Butkovići pokraj Pule) i Sloveniju, gdje ih ima i danas. Popisani su kao članovi vojne posade utvrde Ledenice 1618., a 1835. godine od ukupno 18 uskočkih obitelji u Ledenicama ostalo je   popisano samo devet obitelji, među kojima su bili i Butkovići. U poznatom selidbenom valu krajem 17. stoljeću  Butkovići iz Ledenica sele u novooslobođene krajeve u Liku (Bilaj, Budak, Gospić i Lički Osik), a nekoliko se obitelji nastanjuje oko Ogulina.

Mnoge su se obitelji Butković tijekom 19. stoljeća, između dva svjetska rata i nakon Drugoga svjetskog rata odselile u Garešnicu, Kutinu, Bjelovar, Pakrac, Gradišku, Slavonski Brod, Vinkovce, Đakovo, Našice, gdje i danas žive u velikom broju.

Prema popisu stanovništva iz 1930. godine, 46 obitelji Butković živjelo je u Bilaju u Lici, 43 u Povilama, 13 u Ledenicama, 10 u Podgorju, devet u Budaku, sedam u Ličkom Osiku, te pet obitelji u Mušaluku, dok su, po popisu stanovništva naseljenih mjesta Republike Hrvatske  iz 2001. godine, Butkovići živjeli u više mjesta.

Jedna je  grana ove obitelji plemićka i ima svoj grb. Grbovnicu o dodjeli plemstva i grba podijelio je car Ferdinand III. I to 23.2.1650. godine Petru Butkoviću, njegovom sinu Martinu i brać: Mihaelu, Jurju i Nikoli. Plemstvo je potvrđeno 17.2.1780. u  Srijemskoj županiji.
 

 
Reklame:
 


 
 
Rodoslov - Kako istraivati   Rodoslov - izrada porodicnog stabla   Rodoslov - Zanimljivosti   Izlog knjiga
  Copyright © 2009 Rodoslov.ba, Sva prava zadržana. Powered by 5-th Floor Productions - Disti razvojni studio