Rodoslov - porodično stablo
IZDAVAŠTVO: KNJIGA "NAŠI KORIJENI"
               Više...
 
MARKETING
Pokrovitelj portala
 
 
Rodoslov:
 
TRAVNIČKI KORKUTI - POZNATI INTELEKTUALCI
24. 02. 2016.

Poznata travnička porodica Korkut porijeklo vodi iz sela Ortijaš na Buni kod Mostara, odakle se prvo sele u Rabinu, između Blagaja i Nevesinja na svoje posjede, koristeći ih sve do Prvog svjetskog rata. Kasnije će neki njeni članovi preselili u Nevesinje, odakle potiču i travnički Korkuti.

Fotos: Derviš M. Korkut sa suprugom i kćerkom

 U literaturi se ne navodi kada je ova porodica, koja je dala nekoliko vrsnih muslimanskih intelektualaca, doselila u Travnik, ali kako je to rodno mjesto Derviša M. (rođen 1888. godine), kao i njegovog najstarijeg brata Sakiba (rođen 1884.), sinova hadži Ahmed Muniba efendije, može se sa sigurnošću zaključiti da su Korkuti u vezirskom gradu živjeli zasigurno u pretposljednjoj deceniji 19. stoljeća, a možda i ranije.

 Kako je hadži Ahmed Munib efendija, koji je u Travniku bio muderis i član Uleme, premješten u Sarajevo, to je Derviš gimnziju pohađao nu ovom gradu. Pored Derviša, hadži Ahmed Munib ef. je imao i starijeg sina Sakiba koji je bio šerijatski sudija, inspektor vakufa, muderis i upravitelj Okružne medrese. Porodica Korkut bila je ugledna u društvu i dala je veliki broj duhovne inteligencije Islamskoj zajednici.

Najpozunatiji član travničkih Korkuta je vrsni erudita Derviš M. Korkut, značajni naučnik orijentalista, pedagog i dobar poznavalac historije Bošnjaka, njihovog života i običaja. Njegovo ime je odavno poznato u Evropi i u svijetu, možda čak i više nego u njegovom rodnom gradu! Nažalost, iza ovakvog naučnika nije ostao veliki broj objavljenih radova jer je njegova specijalnost bilo usmeno kazivanje koje je najčešće ostalo nezabilježeno ili je odlično poslužilo onima koji su od njega tražili neku pomoć ili savjet prilikom pisanja naučnih ili drugih tekstova o raznim temama. Da je slučajno ostalo zabilježeno ili objavljeno sve što je on nesebično kazivao, sigurno bi to bio ogroman opus na kojem bi mu zavidjeti mnogi ugledni naučnici. Njegov najznačajniji biograf  bio je poznati naučnik Alija Bejtić koji je 1974. godine u Sarajevu objavio monografiju o Korkutu u izdanju Pokopnog društva "Bakije".

Historičari bilježe da je u Travniku živio i Derviš A. Korkut koji je obavljao dužnost muftije, muderisa u medresi i šejha u tekiji. To je dedo Derviša M. Korkuta a otac hadži Ahmed Munib ef. Korkuta. Derviš A. je poznat je po mnogim fetvama, među kojima je najpoznatija ona o Travničkoj jaciji, čiji je termin određen da bude sat i po nakon zalaska sunca tokom čitave godine, što nije slučaj u drugim sredinama. Kao muftija odredio je 1856. godine, nakon sudske rasprave, pravo ispaše ovaca na Vlašiću svim seljacima a ne samo vlasnicima velikih stada koji su to pravo počeli prisvajati samo za sebe!  Dok je bio muderis u čuvenoj Elči Ibrahim-pašinoj medresi, među njegovim učenicima bio je i pjesnik Ibrahim-beg Bašagić (koji je pisao na turskom jeziku pod pseudonimom Edhem), inače otac poznatog pjesnika Safvet-bega Bašagića, zatim hadži hafiz Ahmed Ribić-Širazija, poznati tumač perzijsko-islamske klasike, banjalučki muftija Ibrahim Alihodžić i dr.

Derviš M. je nosio ime svog dede, Derviš Muhamed Korkut ili Sidi, kako su ga u Travniku od milja zvali. Dedo mu je bio oženjen iz travničke porodice Nizamija, a umro je u Travniku 5. marta 1877. godine i pokopan je na greblju pored Lončarice džamije. Njegov mlađi sin Ahmed Munib najprije je, od 1874. godine, bio upravitelj ruždije u Travniku, potom muderis, a prije Prvog svjetskog rata bio je i zamjenik reisul-uleme u Sarajevu. Pisao je pjesme na arapskom jeziku i bio je odličan kaligraf, a umro je 1925. godine i pokopan kod džamije Lončarica u Travniku. Ahmed Munib je sa suprugom Šahidom, rođenom Biščević, izrodio pet sinova: Sakiba, istaknutog političara i novinara, Besima, poznatog naučnika i orijentalistu, jednog od prevodilaca "Značenja Kur'ana", te Hamdiju, Hazima i Derviša.

Najmlađi Derviš je u rodnom gradu završio mekteb i počeo osnovnu školu koju je nastavio u Sarajevu gdje je završio i gimnaziju. Školovanje zatim nastavlja u Istanbulu i 1914. diplomirao je na Teološkom fakultetu. Pored turskog jezika kojim je govorio i pisao, naučio je još i arapski, njemački, francuski i engleski i sa tih je jezika prevodio. Otac Munib ga je podučavao i kaligrafiji koju je također odlično poznavao. Prve dvije godine Prvog svjetskog rata Derviš je proveo u svom rodnom Travniku, jer je kao teolog bio oslobođen od vojske, podučavajući djecu iz vjeronauke, turskog, njemačkog i francuskog jezika. Zatim je godinu dana bio vjeroučitelj u Učiteljskoj školi u Derventi, a potom je imenovan za vojnog imama i do kraja rata služio je u Beču, Hodadinu, Ljubljani i Udinama. Poslije rata vratio se u Derventu a zatim u Sarajevo gdje je u medresi predavao turski jezik. Izabran je 21. juna 1921. godine za načelnika Muslimanskog odjeljenja u Ministarstvu vjera u Beogradu. Za svoj rad je odlikovan kraljevskim ordenom. Nakon povratka u Sarajevo 1923. godine postao je generalni sekretar Jugoslavenske muslimanske narodne organizacije i bio na toj funkciji sve do njenog rasformiranja 1924. godine, kada je izabran za kustosa Zemaljskog muzeja i bibliotekara Balkanskog instituta. Na dužnost muftije Travničke oblasti imenovan je 20. augusta 1929. godine a ta funkcija mu je prestala donošenjem Zakona o Islamskoj vjerskoj zajednici Kraljevine Jugoslavije kojom je predviđeno postojanje samo devet muftijstava u Bosni i Hercegovini, bez travničkog i bihaćkog. Tako prestaje tradicija muftijstva u Travniku čijem su čelu oko stotinu godina bile muftije iz porodice Korkut. dužnosti posljednjeg travničkog muftije Derviš je odlukom mistarstva prosvjete imenovan za kustosa muzeja u Cetinju, radeći istovremeno i u Vrhovnom starješinstvu Islamske vjerske zajednice u Beogradu sve do 21. septembra 1937. godine kada je premješten u Zemaljski muzej u Sarajevo, gdje je radio do kraja 1944. godine.

 Za vrijeme okupacije Derviš M. Korkut se pokazao kao istinski patriot i od početka se pridružio muslimanskim intelektualcima koji su vršili opstrukciju svega što je moglo koristiti fašistima. Između ostalih dobrih i korisnih djela, smatra se najzaslužnijim za spašavanje čuvene jevrejske Hagade u toku okupacije, koja je na vrijeme sklonjena iz kase Zemaljskog muzeja i skrivena na sigurno mjesto, navodno u selo Brajiće kod Travnika, u dogovoru s direktorom Zemaljskog muzeja dr. Jozom Petrovićem, iako su je njemački fašisti uporno tražili. Jevrejska zadnica to nije zabovarila pa je Derviša proglasila za Pravednika. To je Servet Korkut doznala dok je boravila u Parizu kod svog sina Muniba. Izraelska ambasada dala joj je certifikat o počasti i medalju. Dobila je i izvjesnu mjesečnu pomoć koja se dodeljuje Pravednicima.

Jedna od vrlina Derviša M. Korkuta bila je i velika tolerancija prema drugim konfesijama i narodnostima, bilo da je riječ o Albancima sa Kosova, domaćim Jevrejima (Safardima i Aškenazima), Ciganima-Romima ili drugim i stoga je među ljudima imao mnogo prijatelja i poštovalaca.

Neke detalje iz života Korkuta zabilježio je sarajevski sedmičnik “BH Dani” pa 1998. godine navodi da Derviševa nećaka Hatima Korkut danas živi u Arlingtonu u Sjedinjenim Državama i službenicima je Ministarstva spoljnih poslova. Hatima Korkut je pomenula da Derviševa žena Servet, još uvijek živi u Sarajevu. Imala je tek 16 godina kada se udala 1940. godine. Njena albanska porodica iz Kosovske Mitrovice protivila se da se uda za mnogo starijeg čovjeka, ali ona je to ipak učinila. “Dani” bilježe I ovo: “Dugački štap pomaže Serveti Korkut da sa svojih 95 godina za plećima polako pređe s kraja na kraj njezinog sarajevskog stana. Tačnije, stana njenog sina Muniba Korkuta, direktora francuskog Petrol Investa, kompanije sa velikim poslovima na naftnim poljima Kazahstana. Servetin je stan, na sarajevskom Trgu heroja, izgorio tokom opsade Sarajeva i nikada se više nije vratila u njega. U stanu na Trgu heroja izgorilo je mnoštvo uspomena, fotografija i dokumenata, no oni najvažniji ipak su sačuvani”.
Riječ korkut je turskog porijekla i označava čovjeka koji uliva strah, nešto kao Strahinja.

(Prema knjizi Mustafe Gafića: “Derviš M. Korkut - Kazivanja o Travniku”)



 

 
Reklame:
 


 
 
Rodoslov - Kako istraivati   Rodoslov - izrada porodicnog stabla   Rodoslov - Zanimljivosti   Izlog knjiga
  Copyright © 2009 Rodoslov.ba, Sva prava zadržana. Powered by 5-th Floor Productions - Disti razvojni studio