Rodoslov - porodično stablo
IZDAVAŠTVO: KNJIGA "NAŠI KORIJENI"
               Više...
 
MARKETING
Pokrovitelj portala
 
 
Rodoslov:
 
FILIPOVIĆI STARI NAJMANJE PET STOLJEĆA
18. 05. 2017.

Prezime Filipović izvedeno je od ličnog imena Filip, koje je naša prilagođenica grčkog imena Philippos (grčki philos = prijatelj + hippos = konj), kod nas stigla preko latinskog Philippus. Dodavanjem sufiksa ov i ić na ime nastalo je prezime Filipović.

Fotos: Porodica Filipović Sejdalije, snimljena 1946. godine

Najpoznatiji i najuvaženiji živi član ovog roda u Bosni i Hercegovini je besumnje akademik i prof. dr. Muhamed Filipović (Banjaluka, 1929. godine), koga mnogi smatraju najvećim živim bošnjačkim intelektualcem (filozofski pisac, esejist, teoretičar…). Svoje opservacije i istraživanja o porijeklu porodice Filipović, te o društveno-političkim prilikama i stanju u našoj državi objavio je u više desetina knjiga: "Pitanje odgovornosti za rat u Bosni i Hercegovini", "Islam i teror", "Metodologija znanosti i znanstvenog rada", "Tragedija Bosne", "Povijest i naše mišljenje o njoj", "Historija duhovnog života na tlu Bosne i Hercegovine, knjige I, II, III i IV", "Bosanski duh lebdi nad Bosnom", “Povijest duhovnog života na tlu BiH”, “Duhovni život Bosne”, “Bošnjačka politika”, “Filozofska razmatranja islamske duhovnosti”, “Bosna i Hercegovina u okovima nacionalizma” itd.

Jedan od naših savremenika Filipovića je i Izudin (rođen 1941. godine), nekadašnji glavni i odgovorni urednik dnevnika “Oslobođenje” (1982-1985), pod čijom je dirigentskom palicom list dostigao najveći tiraž u svojoj historiji (84.000 primjeraka) i prvi generalni sekretar Olimpijskog komiteta Bosne i Hercegovine. On kaže da vodi porijeklo od kalinovičke loze Filipovića, čiji rodočelnik je zagrebački kanonik i čazmanski prepošt (poglavar katoličkog samostana) Franjo Filipović koji je 1574. godine prešao na islam, dobivši ime Mehmed, ali je zadržao svoje prvobitno prezime. Za ovu promjenu vjere sultan ga je nagradio velikim posjedom u Glamočkom polju, te odatle (i otada) postoje Filipovići u Glamoču i Ključu. Od njih vode korijeni kalinovičke loze ovog roda.

Mada postoje dvije verzije o daljem razvoju kalinovičke loze Filipovića, u suštini se njihova povijest svodi na isto. Naime, prema prvom predanju, izvjesni Ferhat Alaj-beg Filipović iz Glamoča upoznao se - dok je još ratovao - s Ali-begom Čengićem i njegovim bratom Mustaj-begom. Smrtno ranjen Mustaj-beg je izrazio svoju posljednju želju - da se njegova kći Šahun-Kada uda za Ferhat Alaj-bega Filipovića. Kći je poslušala očev savjet te se udala za Ferhat Alaj-bega. Živeći u Krajini, rodila je dva sina: Hasana i Aliju. Nakon što je kasnije u borbi poginuo i Ferhat Alaj-beg njegova supruga sa sinovima se vratila na očevo imanje u Mjehovinu kod Kalinovika, te od te godine (1694.) ovdje postoje Filipovići. Jedan sin - Hasan u turskom carstvu bio je administrativni službenik te nije imao potomstva, dok je drugi Alija služio u turskoj vojsci pod imenom Tatar Alaj-beg.

Istražujući svoje porijeklo, a rezultate je objavio u knjizi “Filipovići – bosanska muslimanska porodica, njen postanak, razvoj i uticaj u vremenu od 1574. do 1991. godine”,  jedan od članova ovog roda - Ibrahim Filipović je došao i do druge verzije o svom rodu u kojoj se, umjesto Ferhat Alaj-bega, spominje Jusuf Alaj-beg koji je imao sina Ali-bega i unuka Tatar Alaj-bega.

Pišući o ovom rodu Hamdija Kreševljaković u djelu “Sarajevo za vrijeme austrougarske okupacije” navodi i ovo:
“Jusuf-beg Filipović rođen je na Lukovu kod Uloga 1842. U Sarajevo je došao godine 1860. Prije 1878. bavio se zastupanjem stranaka pred raznim vlastima. Prvih dana okupacije došao je u srdačne veze s generalom Filipovićem, s kojim je slučajno pored prezimena imao i isto ime. Isti posao nastavio je i iza okupacije naročitom dozvolom svog imenjaka. U maju 1884. položio je advokatski ispit za koji ga je spremao A. Shek. On je prvi advokat Musliman u Bosni ovog vremena. Pored advokature uređivao je i izdavao list “Bošnjak” od 17.4.1893. koji je vlada subvencionirala. Više godina bio je gradski zastupnik, a umro je 1906. Bio je prava sirotinjska majka.”

Profesor Enes Pelidija također je istraživao porijeklo tih prvih Filipovića pa u “Bošnjačkoj eliti 18. stoljeća”, uz ostalo, bilježi i ovo: “ Među uglednijim i moćnijim porodicama Bosanskog ejaleta u XVIII. stoljeću bili su i Filipovići. Njihovi prvi posjedi i odžak iz zadnjih decenija XVI. bili su u Glamoču i Glamočkom polju. Od sredine XVII. stoljeća imaju posjede u selu Sredica, a nešto kasnije i u selu Rastoka kod Ključa. Vremenom su se naselili i imali posjede u selu Uzriječje kod Gornjeg Vakufa, te u Travniku. U XVIII. stoljeću dali su nekoliko ličnosti koje su se istakle kako u odbrani Bosne tako i na drugim osmanskim ratištima protiv Rusije i Perzije. Među njima su posebno poznati alajbeg Mahnud-beg, njegov sin Ahmed-beg, a trojica Filipovića: Mehmed-beg, Osman-beg i Bećir-beg su poginuli 1737. godine braneći Bosnu. U odbrani Bosne za vrijeme Dubičkog rata (1788-1791) život su dali Sulejman-beg i Ejub-beg Filipović. Udadbeno - ženidbenim vezama već u ovo vrijeme Filipovići su bili u rodbinskim vezama sa mnogim tadašnjim istaknutijim i uglednijim porodicama.”

Razvoj loze, u obje verzije, a što potvrđuje i Enver Filipović u svom radu “Kalinovička loza Filipovića od 1694. do 1994. godine”, tekao je ovim smjerom: Jusuf Alaj-begov sin Ali-beg se oženio u Mjehovini i iza sebe ostavi nasljednike Muhameda, Ibrahima i Zlatku. Ne zna se za koga se Zlatka udala, dok je Ibrahim ostao neženja (i umro 1833. godine u selu Luko), te je potomstvo ostavio jedino Muhamed, oženivši se od porodice Čengić sa Borija kod Kalinovika. Njegovi potomci su: Derviš (rođen 1819. godine), Husein, Alija, Uma, Džehva i Zulejha. Derviš je živio u Mahovinama i imao je sinove: Salku, Omera, Aliju i Osmana te kćeri Zahidu i Mejru. Salkina dva sina Redžep i Mustafa odselili su u Tursku i tamo umrli bez potomaka, dok su u toj državi umrli i Osman i Alija. Tako je jedino Omer ostavio potomke.

U istraživanju porijekla loze Filipovića interesantan je detalj koji ukazuje da se drugi Muhamedov sin Husein, zvani Mulla nije ženio, ali je krenuvši na hadž sa sobom poveo sedamneastogodišnjeg bratića Omera, koji je postao hadžija prije oca Derviša.

Alija, treći Muhamedov sin ostavio je deset potomaka, ali se zna samo za sinove Mustafu i Jusufa. Kako se dalje razvijala loza kalinovičkih Filovića može se vidjeti na porodičnom stablu.

U svom istraživačkom radu o ovom rodu Enver Filipović je došao do podataka koji potvrđuju da su se neki potomci hadži Omer-bega prilikom austrougarske okupacije Bosne i Hercegovine pridružili ustanku koji su podigli Pero Tunguz i Salih-aga Forto. Kako su ustanici poraženi i Austrougarska okupirala BiH, to se Omer Filipović sklonio u Tursku, ali se kasnije vratio u svoju domovinu, gdje je bio uvažavan jer je preferirao toleranciju i suživot svih bh. naroda. I Omerova djeca su bili uvažavani pa je njegov sin Husein, nakon završene gimnazije u Turskoj, za vrijeme Kraljevine Jugoslavije bio vijećnik općine Kalinovik, a početkom Drugog svjetskog rata predsjednik općine a učesnik je i NOB-a.

Podaci do kojih je istraživanjem došao Enver Filipović pokazuju da je u posljednjih stotinu godina u kalinovičkoj lozi Filipovića rođeno 108 potomaka (61 muški i 47 ženskih), dok je umrlo 38 članova ovog roda. Tako je početkom 1994. godine, kada je rađeno pomenuto istraživanje,  bilo 82 člana loze Filipović (36 muških i 46 ženskih). Od toga broja hadži Omer-begovih potomaka je bilo 41, Mustaj-begovih 29 a Jusuf-begovih 12 potomaka. Autor istraživanja je otišao i dalje pa je izračunao da su se za stotinu godina udale 24 Filipovićke a 37 Filipovića oženilo.

Cijelo to vrijeme članovi roda Filipović su su veliku pažnju posvetili svom obrazovanju te je više od 30 njih završilo fakultete postajući profesori, inženjeri, pravnici, ekonomisti, ljekari i slično, a 20 ih je završilo srednuju školu. I uz sve to, u svom radu i životu postali su ugledni članovi društva držeći do osnovnih civilizacijskih vrijednosti, etike i poštenja, uvažavajući patriotizam i toleranciju u društvu.

Osim ovih Filipovića u Bosni i Hercegovini žive i Filipovići pravoslavne i katoličke vjere. Filipovića katolika najviše je u Hercegovini (u susjednoj državi Hrvatskoj čak 6.300 osoba s ovim prezimenom). Tako Filipovići iz Ramljana hercegovačkog su porijekla a doselili su iz Rame. Historičari su tako zabilježili da je majka (kasnije poznatog franjevca) fra. Jeronima Filipovića (Rama, 1688 – Sinj, 1765), hrvatskog crkvenog pisca i prvog provincijala novoutemeljene Franjevačke provincije Svetog Kaja sa sjedištem u Sinju 1687. godine, stigla pod grad Sinj, odakle je prešla u Ramljane, gdje su Filipovići dobili zemlju. U poznatom popisu bosansko-hercegovačkih Hrvata katolika u 18. stoljeću Filipovići su zabilježeni: u Gracu pokraj Čitluka 1741/1742. godine biskup fra. Pavo Dragićević je zatekao dvije obitelji - Šimuna Filipovića i Vida Filipovića. U tom popisu Filipovići su u Rami zabilježeni u tri mjesta: u Proslapu, Podboru i u Orašcu.

Danas je mnogo živih poznatih Filipovića raznih profesionalnih opredjeljenja. Spomenimo samo neke. Pored već spomenutog akademika prof. dr. Muhameda, zvanog Tunjo i njegovog sina Nenada te penzionisanog novinara Izudina, poznat je još jedan akademik Nedim, a priznat je i Sabit, profesor na Građevinskom fakultetu u Sarajevu, zatim zagrebački glumac i TV voditelj Tarik i njegov otac Omer (nekadašnji direktor zeničkog “Premiza”, filmski režiser Benjamin, političar Karlo, potom Bojan Filipović Zec, predsjednik Liberalne stranke BiH, zatim etnolog Milenko S. Filipović koji je u drugoj deceniji 20. stoljeća opisao pojedine dijelove Bosne i Hercegovine, fokusirajući se na istraživanje porijekla stanovništva, itd.

R. Č.

 
Reklame:
 


 
 
Rodoslov - Kako istraivati   Rodoslov - izrada porodicnog stabla   Rodoslov - Zanimljivosti   Izlog knjiga
  Copyright © 2009 Rodoslov.ba, Sva prava zadržana. Powered by 5-th Floor Productions - Disti razvojni studio