Rodoslov - porodično stablo
IZDAVAŠTVO: KNJIGA "NAŠI KORIJENI"
               Više...
 
MARKETING
Pokrovitelj portala
 
 
Rodoslov:
 
KALUĐERČIĆ: OD STEVE DO FILIPA
12. 05. 2017.

Kaluđerčići su dolaskom Steve u Sarajevo u drugoj polovini 19. stoljeća ostavili dubok trag u kulturnom životu Srba u Sarajevu. Porijeklom su, vjerovatno, iz zaseoka Očinići, podno Lovčena (Crna Gora), preci Kaluđerčića su odatle odselili u Vojvodini. U cetinjskom kraju, postoji predanje o davnašnjem bratstvu Kaluđeričića, koje se, poslije poraza Austrije u ratu sa Turskom, iselilo sa Čarnojevićem i koje slavi Svetog Nikolu. U hronikama je zapisano da su se, pored Vojvodine, iseljavali i u Boku i u Bosnu.

Fotos: Stevo Kaluđerčić

 Stevo je iz Sombora stigao u Sarajevo, postajući za vrlo kratko vrijeme kulturni i politički radnik u gradu. Rođen 1864. godine u Somboru od oca Svetozara, somborskog obućara i majke Perside, domaćice, Stevo Kaluđerčić je u rodnom gradu završio Srpsku učiteljsku školu, upravo onu u kojoj su znanje učitelja sticali budući intelektualci Isidora Sekulić, Joakim Vujić i Jovan Dučić. U trećem razredu Stevo se pridružio učenicima-štrajkačima te je izbačen iz škole a diplomu je učitelja stekao je u Sremskim Karlovcima. Nakon sticanja zvanja učitelja 1883. godine dolazi u Sarajevo vozom upravo završenom željezničkom prugom Brod-Sarajevo, gdje se zapošljava u Srpskoj osnovnoj školi. Kako je tada Bosna i Hercegovina bila pod vlašću Osmanskog carstva, somborski prijatelji su ga odvraćali od selenja u Sarajevo, ali on ih nije poslušao i ostao je do kraja života u ovom gradu.

Opisujući životni put Steve Kaluđerčića u publikaciji „Od Steve do Filipa ili hronika jedne sarajevske porodice“, Laza Somborski bilježi da se 1885. godine Stevo oženio Milenom Besarović s kojom je živio gotovo šest decenija i izrodio osmero djece. Milena je umrla 1943. godine i sahranjena je na starom pravoslavnom groblju u Sarajevu.

Iako su živjeli skromno od učiteljske plate, uspjeli su svojoj djeci obezbijediti fakultetske diplome. Srpska crkvena opština u Sarajevu, u okviru koje je radila i Srpska osnovna škola, stipendirala je Stevu i on je u Zagrebu završio za učitelja Građanske škole, te je po povratku u Sarajevo postavljen za nastavnika u Višoj djevojačkoj školi, a kasnije i za direktora.

Prihvatajući po dolasku u Sarajevo ijekavsko narječje, primio je i običaje bosanskih Srba, kombinirujući ih sa donesenim bačkim običajima. Opisujući da u tim danima, hroničari su zabilježili da je Stevo „bio tolerantan, druželjubiv, miran, staložen i prijatan čovjek, spreman da svakoga sagovornika upozna i sasluša. Od prvog dana je poštovao sve običaje prijatelja i komšija, bez razlike na vjeru i socijalno porijeklo.“

Sa svojom porodicom postao je stub sarajevskike srpske trgovačke čaršije, uključivši se u cjelokupni život. Sa Nikolom Kašikovićem bio je jedan od osnivača i urednika „Bosanske vile“, prvog književnog časopisa u Bosni i Hercegovini (prvi broj štampan 15. decembra 1885. godine). Veliki doprinos je dao razvoju osnovnih škola, a napisao je i udžbenik sa srpsku osnovnu školu „Istorija srpskih naroda“, kasnije i monografiju „Nacionalna uloga srpskih škola u Bosni i Hercegovini“. Pisao je pripovijetke, bavio se prevođenjem sa njemačkog i slovenačkog jezika, a u srpskom  kulturnom društvu „Prosvjeta“ bio aktivni član. Inicijator je i osnivanja Muzeja stare srpske pravoslavne crkve u Sarajevu. U njegovoj bogatoj biografiji stoji i da je od 1910. do 1913. godine bio aktivan u političkom životu i bio narodni poslanik u Bosanskohercegovačkom saboru. No, Zemaljska vlada Bosne i Hercegovine mu je 30. januara 1916. godine zabranila svaki dalji rad u prosvjeti, jer je ustanovila sa su „mišljenje i rad Steve Kaluđerčića, upravitelja srpsko-pravoslavne škole u Sarajevu, u opreci sa interesima države“, te mu je određena prijevremena penzija, da bi 1925. godine konačno bio penzionisan.

Od 1916. godine povukao se iz javnog života provodeći najveći dio vremena sa unucima u Pazariću sve do 1948. godine, kad je umro. Sahranjen je na starom pravoslavnom groblju u Sarajevu.

Stevo Kaluđerčić je iza sebe ostavio osmero djece (kćerku Radmiku i sedam sinova: Radovana, Slavka, Branka, Milana, Veselina, Sretena i Svetozara. Svi su završili fakultete i dokazali se svojim radom.

Radmila je u Zagrebu završila  Konzervatorijum (odsjek klavir) i bila jdna od prvih ženskih muzičkih pedagoga u Sarajevu; Radovan je bio profesor matematike i nakon završenog fakulteta ostao raditi  u Beogradu, gdje je osamdesetih godina proteklog stoljeća i umro; Slavko je završio Filozofski fakultet i radio u sarajevskoj Prvoj gimnaziji  između dva svjetska rata, a nakon 1945. godine bio je direktor Učiteljske škole. Umro je u Sarajevu 1949. godine. Branko je dotorirao pravo u Beču 1914. godine i najduže je radio u Sarajevu, baveći se između dva rata politikom i advokaturom. Francuski predsjednik odlikovao ga je Legijom časti. Umro je u Sarajevu 1983. godine. Imao je dva sina. U Beču se školovao i peti Stevin sin Milan završivši Vojnu akademiju. Bio je vojni ataše Kraljevine Jugoslavije u Parizu i Varšavi, a nosilac je Partizanske spomenice 1941. Od potomaka je ostavio dva sina. Veselin je završio Trgovačku akademiju i do 1941. godine radio u bosanskohercegovačkim rudnicima uglja u Kreki i Brezi kao šef računovodstva. Nakon završetka Drugog svjetskog rada preselio se u Beograd, gdje je umro 1978. godine, osvaljajući nasljednike sina i kćerku.

U porodici Kaluđerčića bio je i jedan ljekar Sreten koji je Medicinski fakultet završio u Gracu (Austrija). Radio je u Sarajevu do 1945. godine a potom prešao u JNA radeći u Trebinju, Mostaru, Podgorici i Sarajevu, gdje je 1971. i umro. Nije imao potomaka.

Drugi pravnik u ovoj porodici bio je sedmi Stevin sin Svetozar, koji je dotorirao pravo u Zagrebu, gdje je radio do Drugog svjetskog rata. Nakon povratka iz izbjeglištva iz Srbije radio je u Drvaru i Goraždu kao sudija, a potom je u Sarajevu bio sudija Vrhovnog suda Bosne i Hercegovine. Umro je 1990. godije u Sarajevu, gdje je i sahranjen. Od potomaka je ostavio jednog sina.

Danas u Sarajevu od potomaka Steve Kaluđerčića žive: Brankovi unuci, Pavle Kaluđerčić (sin Brankov), profesor na Univerzitetu u Istočnom Sarajevu i njegov brat Petar sa sinom Aleksandrom. Ostali su se raselili, što u susjedne države (Beograd, Split, Zagreb, Pula), što u Evropu (Štokholm, Nuerenberg) pa sve do SAD-a (Čikago) i Kanade (Montreal i Vancouver).

Porodičnu lozu Steve Kaluđerčića nastavlja za sada jedino njegov čukun-unuk, Pavlov praunuk, Brankov unuk i Borisov sin, a podanik britanske kraljice, Philip rođen u Londonu 1998. godine.

R. Č.
 

 
Reklame:
 


 
 
Rodoslov - Kako istraivati   Rodoslov - izrada porodicnog stabla   Rodoslov - Zanimljivosti   Izlog knjiga
  Copyright © 2009 Rodoslov.ba, Sva prava zadržana. Powered by 5-th Floor Productions - Disti razvojni studio