Rodoslov - porodično stablo
IZDAVAŠTVO: KNJIGA "NAŠI KORIJENI"
               Više...
 
MARKETING
Pokrovitelj portala
 
 
Rodoslov:
 
VJEKOVNI KONTINUITET PREZIMENA BEATOVIĆ
15. 10. 2016.

Na osnovu pisanih podataka, prezime Beat je ušlo na teritoriju Hercegovine sa doseljenicima oko 1389. godine, kada se srednjovjekovna srpska vlastela i narod povlačio pred Turcima sa okupiranih teritorija.

Jedna od teorija porijekla i značenja prezimena Beatović‡ seže u duboku prošlost i veže za prapostojbinu slavenskog naroda. Transformacija prezimena od izvornog do sadašnjih oblika govori o kontinuiranom postojanju ove familije  kroz vijekove. Novak Mandić‡ Studo u knjizi „Zemlja zvana Gacko“ piše da su odmah iza kosovske bitke 1389. godine na prostor Gacka stigla brojna bratstva iz Raške sa prostora Starog Vlaha i sa Kosova, te iz nekih krajeva Makedonije. Doseliše se mnoge srednjovjekovne srpske porodice, međ‘u kojima i Beati. Istraživanje historijskih izvora daje djelimične podatke i vremenske  smjernice, dok predanje vodi u daleku prošlost, na početak 15. vijeka i vladavine Bana Pilata, moža imaginarnog rodonačelnika za koga nismo našli historijsku potvrdu, sem narodnog predanja koje se očuvalo u vremenu i prostoru. Od Pilatovih sinova: Komnena, Šekare, Beata, Save, Ronča i Prša  nastade bratstvo zajedničke krsne slave Аurđ‘evdana. Od Beata, nakon nekoliko generacija, za koje nemamo podataka, nastade današnja familija Beata, kako smo je jedinstveno nazvali, sa četiri prezimena Beatović‡, Bejatović‡, Beat, Bejat.


Familija Beat u Pilatovcima umnožva se i širi odakle se poslije nekoliko generacija raseljava po okolnim mjestima i formiraju nova sela. Najčešć‡a mjesta njihove seobe su bila već‡ poznata i na njih su izgonili stoku, a na katunima su boravili već‡i dio godine napasajuć‡i blago. Neki od Beata se sele na jug Hercegovine, južnije od Trebinja u Bobansku Šč‡enicu, sa prezimenom Bejat, prizetljuju se i prihvataju slavu Sv. Nikoljdan. Poznati predak ove grane navodi se Miho Bejat, rođ‘en izmeđ‘u 1800.-1810. godine, dok za ranije pretke nemamo podataka.

Na jugoistok u Kotor se odselio jedan broj srodnika sa Komnenić‡ima, koji su uzeli prezime Beatović‡, ali nema detaljnih podataka o njima. Drugi pravac seobe je bio na sjever, gdje dijelom Beati ostaju na Koritima, a dijelom idu na lebršničke katune, kako bi u nepristupačnim predjelima obezbijedili sigurnost od osmanlijskih osvajača. U podnožju Lebršnika, u uslovno rečeno pitomoj dolini, osnivaju selo Žanjevicu, bogatu izvorima pitke vode, nešto ziratne zemlje i obiljem pašnjaka. Sa Beatima se doseljavaju Savić‡i i Rončević‡i, da bi ubrzo  neki Savić‡i hercegovačkim putem (via Ragusa) preko Foče i Glasinca odselili u Bosnu u Šeković‡e, i negdje u okolinu Banjaluke.

                                              Stara gackonska porodica

U knjizi „Zemlja zvana Gacko“ (stranica 621) piše: „Beati su stara gackonska porodica iz XVII vijeka. U historijskim izvorima pominje se kao gackonski i hercegovački glavar knez Milutin Beat iz Gacka. Ne kaže se iz koga je sela. On je supotpisnik pisma hercegovačkih glavara Kotorskom providuru u avgustu 1646. godine. U vrijeme potpisivanja pomenutog pisma, Milutin je, vjerovatno,  imao četrdesetak godina, te možemo pretpostaviti da je rođ‘en na početku XVII vijeka. Iz predanja da je svoju kć‡er udao u Rudine, odakle je doselio na Lebršnik, gdje su od ranije imali torine, te da se i danas nalaze omeđ‘ine kuć‡e koju nazivaju omeđ‘inom kneza Milutina, dade se zaključiti da je knez Milutin iz Åžnjevice i njen suosnivač.“

 Pretpostaviti je da se dvije generacije nakon kneza Milutina Beata  u Åžnjevici  u prvoj polovini XVIII vijeka rađ‘aju: Jovan, Ilija i Bajo. Istraživanjem smo došli do 1730. godine  i ova tri imena. Od Ilije i Jovana ostadoše grane Beata, dok - prema podacima do kojih smo došli - od Baja postadoše Bajović‡i. U ovom periodu dolazi do formiranja sadašnjeg prezimena Beatović‡. U Åžnjevici je nekad bilo i do 40 kuć‡a, pa se s pravom može reć‡i da je rasadnik familije Beat. Trenutno u Åžnjevici postoje ostaci sela i jedna naseljena kuć‡a Beatović‡a sa tri člana, u kojoj kandilo ponosno i prkosno osvjetljava ikonu i lik sveca Sv. Аorđ‘a.

Rodonačelnik grane Bodežišta (Kokorina) je Milutin Be(j)atović‡, rođ‘en oko 1780.-1790. godine. Tokom istraživanja i povezivanja u vremenskom kontinuumu došli smo do zaključka da je potrebno ubaciti jednu generaciju kod Zeka, tj. Zekovog pretka, kako bi se uklopile generacije. Tačan podatak o Zekovom pretku nije poznat (postoje ozbiljna predanja da je Zeko Drago pop Savin brat), te  je ovo način da uspostavimo tačnu vremensku vezu. Svakako da je prihvatljiva promjena, ukoliko se dođ‘e do tačnih ili približno tačnih podataka. Ime Milutin  nije potvrđ‘eno, ali ga kao pretpostavljeno ime, s obzirom na pretka i nekoliko potomaka s tim imenom, ostavljamo do novih tačnijih saznanja. Postoje indicije da su Zeko i Joko rođ‘ena brać‡a uz moguć‡nost da su im puna imena Ilija i Jovan, što bi bilo moguć‡e po pravilima patronima, po kojima se  jednom sinu daje đ‘edovo ime, a drugom sinu stričevo. Ovo pravilo davanja imena je prilično poštovano do polovine XIX vijeka.

Rodonačelnik grane Kokorina je Vukalo Ilijin Be(j)atović‡, rođ‘en oko 1771.godine, a rodonačelnik grane Ȇavarine (opština Sokolac, Republika Srpska) je Bajo Beatović‘en izmeđ‘u 1770-1780. godine u Žanjevici.


(www.sites.google.com)

 

 
Reklame:
 


 
 
Rodoslov - Kako istraivati   Rodoslov - izrada porodicnog stabla   Rodoslov - Zanimljivosti   Izlog knjiga
  Copyright © 2009 Rodoslov.ba, Sva prava zadržana. Powered by 5-th Floor Productions - Disti razvojni studio