Rodoslov - porodično stablo
IZDAVAŠTVO: KNJIGA "NAŠI KORIJENI"
               Više...
 
MARKETING
Pokrovitelj portala
 
 
Rodoslov:
 
ŠANTIĆI IZ TRI VJERE NISU U KRVNOM SRODSTVU
13. 05. 2017.

Prezime Šantić ima 1.059 stanovnika Hrvatske i po učestalosti je 531. hrvatsko prezime. Šantića je najviše: u Zagrebu (61 obitelj, 143 duše), Splitu (44, 106),  Postirama na Braču (38, 103), Trogiru (15, 40), Rijeci (12, 26), Šibeniku (9, 23), Tribunju pokraj Šibenika (11, 22), Dugom Selu pokraj Zagreba (8, 19), Podravskim Sesvetama (7, 18), Novakima Oborovskim  pokraj Dugog Sela (6, 17).

Piše: Ante Ivanković, publicist

Fotos: Aleksa Šantić

Prezime je nadimačkog podrijetla, a izvedeno je od nadimka Šanto sa značenjem šantav čovjek, osoba kojoj je jedna noga kriva ili je kraća pa šanta, hramlje, šepa, cota, ćopa. Pridjev šantav je hrvatska posuđenica iz mađarskog jezika a znači hrom, šepav, sakat u nogu.

P. Šimunović pak prezime trogirskih i bračkih Šantića izvodi od latinskog imena: San(c)to, Santo, Šanto, koje je nastalo od latinskog sanctus, -a, -o, nalazeći im pri tome i hrvatske istoznačnice: Sveto, Svetin, Svetić.

Istog su jezičnog postanja i prezimena: Šanta, Šantak, Šantalab, Šantar, Šantatić, Šantavec, Šantek, Šanteković.

Zapis o prezimenu Šantić započinjemo nazivom naselja Šantić pokraj Viteza, koje je nazvano po istoglasećem prezimenu nekadašnjih njegovih stanovnika. Ratko Šanto je povijesna osoba, potpisan kao svjedok u povelji bosanskog bana Stipana II. Kotromanića 1351. godine, dok je u ispravi kralja Tvrtka I. Kotromanića iz 1366. godine zabilježen Dragoš Šantić. U darovnici  kralja Dabiše od 15. Travnja / aprila 1392. godine u ulozi svjedoka pojavio se Batalo Šantić, o kojem je sačuvano više podataka nego o inim Šantićima tog doba.

U ispravama Batalo Šantić je upisivan s naslovima tepčije, kneza i vojvode. Bio je oženjen Resom, sestrom uglednog bosanskog velmože Hrvoja Vukčića Hrvatinića, što mu je pripomoglo postati i uglednim i moćnim u Bosanskom Kraljevstvu te  gospodariti  Toričanama (utvrđeni grad u Lašvi), Lašvom  i Sanom. U Turbetu pokraj Travnika 1915. godine otkriven je mauzolej tepčije Batala Šantića, koji s ostacima knjige Evanđelja, otkrivenim krajem 19. stoljeća  u Petersburgu, svjedoči da je upravo on bio mecena izrade tog Evanđelja. Ratko Šanto, prema dijelu povjesničara, mogao je biti rodonačelnik Šantića te je imao najmanje dva sina, Dragoša i Batala, dok drugi Batala smatraju Dragoševim unukom.


Posljednji poznati Šantić te grane knez Ivan, potpisan je kao svjedok na povelji kralja Stipana Tomaša, izdanoj 22. kolovoza / augusta 1446.  godine u Vranduku pokraj Zenice sinovima Ivaniša Dragišića, dok je  na povelji posljednjeg bosanskog kralja Stipana Tomaševića, izdanoj nekoliko dana nakon njegovog okrunjena odnosno 23. studenoga 1461. godine, upisan s naslovom vojvode. Ova grana Šantića nestaje turskom okupacijom Bosne 1463. godine, ali  spomen na taj vlastelinski rod sačuvan je u trima hidronimima: Mali Šantić, Veliki Šantić i istoimeni potok u selu Karaula, dva-tri kilometra sjeveroistočno od Toričana te u oronimu Šantića brdo na planini Radalj.

U Hrvatskoj je prezime Šantić zabilježeno početkom 16. stoljeća: godine 1510. Hvarska komuna je izdala potjernicu za Antunom Šantićem zbog sudjelovanja u buni pučana na Hvaru  „s  ucjenom od 500 dukata za živa, 200 za mrtva; a ako se uhvati neka bude obješen“;  godine 1511. prezime Šantić spominje se u Srimi pokraj Šibenika.

Šantića prema popisu iz 2001. godine nema na otoku Hvaru, ali ima na šibenskom području u četiri naselja  s 24 obitelji i 54 duše: u Šibeniku (devet obitelji, 23 duše ), Tribunju (11, 22), Vodicama (1, 5), Prvić Luci (3, 4). 

Šantići u Postirama na Braču mogu se pratiti od 1659. godine, kada se pojavljuju u župnim maticama s napomenom da su doselili iz Brela na Makarskom primorju. Zabilježeni su s dvoriječnim prezimenom Šantić alias Maričić, a u 19. stoljeću ostalo je samo Šantić. Pripadnici tog roda na Braču, prema popisu iz 2001. Godine,  žive u  četiri naselja s 35 obitelji i 128 duša: u  Postirama (38 obitelji, 103 duša),  Dolu pokraj Postira (3, 12), Supetru (1, 3), Pučišćima (1, 2).

U 18. stoljeću u Kaštelima se u više navrata spominju mještani s  prezimenom Šantić:  godine 1715. Šime Šantić i Ivan Dobrić iz Kaštel Novoga nabavili su vlastiti tijesak za mljevenje maslina i tako negirali pravo vlasnika kaštela da svi seljaci moraju mljeti masline samo njegovim tijeskom;  godine 1728. plemić Ivan Garanjin sklopio je ugovor s harambašom Šimunom Šantićem i njegovim sinom Tomom o najmu zemljišta, koje će nakon očeve smrti obrađivati sin;  godine 1735. spominju  se u Kaštel Novome u vezi s nekim sporom oko zemljišta harambaša Šimun Šantić i njegov sin Mihovil.

Istih su korijena i Šantići trogirskog područja.


Prema popisu iz 2001. godine Šantići na kaštelansko-trogirskom području žive u šest naselja s 30 obitelji i 76 duša, a najviše ih je: u Trogiru (15 obitelji, 40 duša), Kaštelima (9, 22), Primorskom Docu (3, 9), Segetu Donjem (1, 3) itd. I dio  Šantića splitskog području istih su korijena, a žive u devet naselja s 57 obitelji i 143 duše, a najviše ih je u Splitu (44, 106), Solinu (2, 11), Podstrani (2, 7),   Omišu (3, 6) itd.

Kad se ispod pojedinačnih pokazatelja o dalmatinskim Šantićima podvuče crta, dobije se sljedeći zbirni podatak o tom dijelu hrvatskih Šantića u popisu iz 2001. godine: u 35 naselja prebiva 177 njihovih obitelji  sa 444 duše, što je gotovo polovica svih pripadnika tog roda u Hrvatskoj.

Što se pak tiče Slavonije, u Požegi godine 1736. zabilježena obitelj Luke Šantića.
Prema popisu iz 2001. godine na požeškom području zabilježene su u Milanlugu i Pleternici dvočlane obitelji s prezimenom Šantić. Inače Šantići su 2001. godine nastanjeni u 28 slavonskih naselja s 56 obitelji i 132 duše, a najviše ih je u Osijeku (osam obitelji, 16 duša), Mikleušu (5, 14), Cabuni (pet obitellji, 13 duša), Virovitici (5, 11).
Gotovo četvrtina svih hrvatskih Šantića prema popisu iz 2001. godine živi na zagrebačkom području: u 23 naselja 107 obitelji s 254 duše. Ovom prigodom navodimo samo mjesta s 10 i više Šantića: u Dugom Selu (osam obitelji, 19 duša), Novacima Oborovskim (6, 17), Oborovu Bistranskom (5, 13), Zagrebu (61, 143). Dio sadašnjih Zagrepčana s prezimenom Šantić podrijetlom je s bihaćkog područja, odakle su doselili pretežito u drugoj polovici 20. stoljeća.
U 21 naselju primorsko-istarskog područja živi 37 obitelji Šantića s 86 duša, a najviše ih je: u Rijeci (12 obitelji, 25 duša), Vrsaru (2, 6), Matuljima (2, 5), Rovinju (1, 5) itd.

Od Šantića u Hrvatskoj spominjemo još tri njihove manje skupine:  bjelovarsku (osam naselja, 15 obitelji, 49 duša), koprivničko-križevačku (9, 18, 48) i sisačku (8, 13, 33). Najbrojniji su: u Bjelovaru (četiri obitelji, 12 duša), Novoj Ploščici (3, 6); Podravskim Sesvetama (7, 18), Miholecu (4, 16); Tanacu pokraj Jasenovca (4, 12),  Gušću (1, 5) itd.

Hercegovački Šantići Hrvati katolici drukčijeg su krvnog podrijetla: nastali su od starijeg roda Džidića odnosno Džida, a koji su se svojedobno odvojili od još starijeg roda Dragićevića starinom iz  Dragićine pokraj Čitluka. Od Džida uz Šantiće su nastali u Hamzićima pokraj Čitluka još i Koraći i Ševe.

Šantići su zabilježeni u Dragićini pokraj Čitluka u oba biskupska popisa  u 18. stoljeću: u popisu biskupa fra Pave Dragićevića 1741/1742. godine upisana je četveročlana obitelj Nikole Šantića (u izvorniku Santorovich, vjerojatno umjesto Santovich).

Biskup fra Marijan Bogdanović 1768, godine zabilježio u Dragićini sedmočlanu obitelj Luke Šantića (u izvorniku Santich), a u Šujici pokraj Duvna (danas Tomislavgrad) šestočlanu obitelj udovice Katarine Šantić (u izvorniku Santich).


Uz Šantiće Hrvate katolike u Hercegovini žive i Šantići Srbi pravoslavci i Šantići Bošnjaci muslimani. Čini se da hercegovački Šantići, koji dakle ispovijedaju sve tri vjere nisu, u krvnom srodstvu. Naime pravoslavni, od kojih je i poznati srpski pjesnik Aleksa Šantić (1868-1924) iz Mostara, potomci su crnogorskih Šantića, koji su se krajem 18. stoljeća  najprije smjestili u  Vojnom pokraj Mostara, a kasnije ih se dio nastanio i u gradu Mostaru.

Šantići islamske vjeroispovijesti krajem 17. stoljeća spominju se u Prigrađanima pokraj Mostara. Dio ih se 1892. godine preselio u tadašnji turski Sandžak, na prijepoljsko područje, odakle su kasnije preko Rumelije stigli u središnji dio Anadolije, gdje im i danas žive brojni potomci.


 

 
Reklame:
 


 
 
Rodoslov - Kako istraivati   Rodoslov - izrada porodicnog stabla   Rodoslov - Zanimljivosti   Izlog knjiga
  Copyright © 2009 Rodoslov.ba, Sva prava zadržana. Powered by 5-th Floor Productions - Disti razvojni studio