Rodoslov - porodično stablo
IZDAVAŠTVO: KNJIGA "NAŠI KORIJENI"
               Više...
 
MARKETING
Pokrovitelj portala
 
 
Rodoslov:
 
TESKEREDŽIĆI – UGLEDNI VEZIROVI POMOĆNICI
19. 04. 2017.

 Prezime Teskeredžić dolazi od turske riječi teskeredžija, što označava šefa vezirove kancelarije i korespondenta koji je s defterdarom, timar-defterom i mukabeledžijom činio glavnu ekipu vezirovih pomoćnika. Budući da je Travnik 150 godina bio sjedište bosanskih vezira, moglo se očekivati da je u vezirskom gradu postojalo ovo prezime, pa možda ga susrećemo i danas. 

 
Fotos: Osman-beg sa sinom Hamidom
 
Kako su vezirovi službenici dolazili iz raznih mjesta Bosne, pa i drugih krajeva tadašnjega Osmanskog carstva, u Travniku je postojalo više loza prezimena Teskeredžić. Iz historijskih dokumenata poznate su dvije loze ovoga roda: ona iz Skopljanske doline koja potiče od Alagića iz Konjica i druga porijeklom iz Duvna. Tragajući za potomcima srednjovjekovnih teskeredžija, u travničkoj ulici Fatmići na broju 10 upoznao sam diplomiranog pravnika Nadira (1946), penzionera i donedavnog zaposlenika u carinskoj ispostavi u Travniku, koji korijene vuče od duvanjsko-travničke loze, i to od Hamdi-bega, jedne od najmarkantnijih ličnosti u Bosni s početka 19. stoljeća. Objašnjavajući svoje porijeklo, Nadir, praunuk Hamdi-begov, krajem augusta 2012. godine kaže i ovo:
 
- Prema priči roditelja, znam da su u 18. stoljeću iz Vitine kod Ljubuškog u Duvno došla tri brata, od kojih će krajem toga stoljeća u Travnik doći dvojica. U predanju se ne spominju njihova imena, ali se zna da su to potomci braće Hamdi-begove i Derviš-begove. Ja sam praunuk Hamdi-begov jer je moj otac, također imena Hamdi-beg, bio njihov unuk, a moj djed Osman-beg njegov sin. Osman-beg je živio u dijelu Travnika koji se zove Osoj, a 1905. godine sagradio je kuću u današnjoj ulici Fatmići u kojoj je stanovao i moj otac, a evo stanujemo i ja i moj brat Mustafa. Moj najstariji brat Amir, rođen 1937. godine, umro je 2005. i ukopan je u Potur mahali na mezarju  Teskeredžića džamije, koju su 1863. godine obnovili moji preci Hamdi-beg i Derviš-beg. Moja sestra Amira živi u Sarajevu. Moj rahmetli otac imao je braću Muharema i Bećira, koji je nakon srednje škole, oko 1940. godine, odselio u Zagreb, gdje je i živio, a njihova sestra Fahrija se udala u Sarajevo za Zupčevića. Od tih potomaka prvog Hamdi-bega danas u Travniku živimo ja i moj brat Mustafa s djecom Edinom i Edinôm, kao i djeca drugog brata Amira – Osman i Alma.
 
Tradicija učenosti i obrazovanja
 
Čuvajući višestoljetnu tradiciju učenosti i obrazovanja, sve generacije Teskeredžića školovale su se i danas su to visokoobrazovane ličnosti, najviše s diploma pravnika i ekonomista. Historičari su zabilježili da su Teskeredžići bili veoma cijenjena i utjecajna familija u Travniku, ostavljajući neizbrisiv trag u vezirskoj čaršiji, od turskog doba upravljanja Bosnom, preko austrougarskoga pa do  dviju bivših Jugoslavija. Prvi njihov predak Mustaj-beg, došavši krajem 18. stoljeća iz Duvna u Travnik, zahvaljujući svojoj naobrazbi i znanju, postao je timarski teskeredžija. Po tome zanimanju narod njegove sinove prozva Teskeredžićima, što je potvrđeno i u defterima još 1810. godine po raznim zabilješkama. Tako je 6. 6. 1810. godine Alija Firdus imanje u selu Vinca u Ljubuškom kotaru prodao Mustaj-begu Teskeredžiću za 94,5 groša, a 1812. godine duvanjski dizdar Mustafa-aga prodao je kuću u Džudže-Džafer mahali u Duvnu Mustaj-begu za 160 groša.
 
Mustaj-beg, koji je život okončao 1834. godine u Sarajevu, gdje ga je udavio vezir Vedžik-paša, otac je najpoznatijeg Teskeredžića – Derviš-bega, koji će kasnije postati paša. Historičari su još dalje otišli u istraživanju korijena ovog roda, te su pronašli da se u narodnoj pjesmi „Sužanj paša i sinja kukavica“, u kojoj je opjevano zarobljavanje duvanjskog kapetana u borbi s Mlečanima, kad kukavica pjeva, spominje i jedan Teskeredžić:
 
„Gospodaru, paša od Novoga,
Ja sam skoro Duvnu odlazila,
Ja sam tvoje dvore okukala;
Suljo ti je hatmu proučio,
A Mujo je knjigu naučio,
Ali ti je ljuba se udala,
Za silnoga pašu Miralema, 
Ne dolaze gosti u konake,
Ne izlaze janjci na tabacim...“
 
U pjesmi spomenuti Mujo pašin je sinovac koji će se kasnije zvati Mustaj-beg iz Duvna (već ranije spominjani). Loza Teskeredžića se dalje širila kako je opisao moj sagovornik Nadir.
 
Zahvaljujući svom obrazovanju, posjedima i visokim funkcijama koje su obavljali, kao i dobročinstvu, Teskeredžići su u tursko doba u vezirskom gradu stekli veliki ugled. Obnovili su 1863. godine Muslihudinovu džamiju, koja danas nosi naziv po njima i u čijem su haremu ukopani gotovo svi travnički članovi ovog roda, zatim su izdržavali posljednju musafirhanu u Travniku koja je radila do 1918. godine, očuvali su kapitalne dokumente iz bošnjačke historije, kao što je Popis bosanskih spahija iz 1711. godine – vođa bosanskih trupa u rusko-turskom ratu na rijeci Prut, pisan pismom turske finansijske uprave (sijakat), a koji je 1927. godine otkupio Zemaljski muzej u Sarajevu. Posjedovali su ogromna imanja u Docu i današnjem Novom Travniku, ali i u Duvnu, Jajcu i Banjoj Luci. Podugačak je spisak njihove imovine. Pored već spomenutoga, bili su vlasnici i vezirskog Tahir-pašinog saraja koji su potomci Hamdi-bega pod nazivom Vila Bunar-baše prodali trgovcu Ivi Budimiroviću za potrebe Malog sjemeništa Družbe Isusove, zatim Teskeredžića han, zvani Popare, koji je Derviš-beg 1863. godine kupio od Smail-efendije Carigradlije za 13.720 groša. Međutim, prvom nacionalizacijom po dalasku Austro-Ugarske u BiH, a kasnije u prvoj, pa u drugoj Jugoslaviji, posjedi su im oduzeti i danas jedino još imaju kuću u Docu i ovu u Travniku.
 
Harizmatični Derviš-beg
 
Od svih ličnosti iz roda Teskeredžić svojom harizmatičnošću najdublji trag je ostavio Derviš-beg, koga zajedno s Hamdi-begom Teskeredžićem i dvojicom Hafizadića (veleposjednikom Mehmed-begom i carskim oficirom Šerif-begom), austrougarski konzul Vasić u popisu bosanskih prvaka iz 19. stoljeća – na zahtjev ministra vanjskih poslova grofa Andrassyja – 9. jula 1878. godine svrstava među najutjecajnije ljude u Bosni.
 
Povjesničari za Hamdi-bega, sina Mustaj-begova, ne navodeći godinu njegova rođenja, pišu da se veoma brzo uspinjao na hijerarhijskoj ljestvici tadašnje vlasti, pa je za vrijeme vezirovanja Hafiz-paše bio muteselim (oblasni upravitelj) Travničkog sandžaka postajući harizmatična ličnost toga kraja, svrstavajući se u sam vrh tadašnjih begova. Nakon 1864. godine postaje pukovnik nove turske vojske, a već 1868. imenovan je za člana Državnog savjeta u Carigradu, a potom paša sa činom brigadnog generala, te je postavljen za rumelijskog beglerbega kao posljednji Bošnjak s tom titulom. Umro je 1878. godine i sahranjen u mezarju sultan Ahmedove džamije u Carigradu. 
 
Potvrda njegovoga velikog ugleda nije samo podatak da je kao travnički prvak 1850. godine u Sarajevu učestvovao na sastanku bosanskog begovata s Omer-pašom Latasom, zajedno s Halil-begom i Derviše-begom Hasanpašićem, zatim travničkim muftijom Hadži-efendijom i begovima Vilića, Ibrahimpašića, Miralema, Krejića, Idrizbegovića i Sulejmanpašića, nego to kazuje i nobelovac Ivo Andrić u romanu „Travnička hronika“. Autor navodi da se u kultnoj Lutvinoj kahvi “za vreme letnjih meseci, to jest od početka maja pa do kraja oktobra, to je, po davnašnjoj tradiciji, mesto na kom se posle podne, oko ićindije, sastaju travnički begovi i ugledniji ljudi koji su pripušteni u njihovo društvo”. Na sofi, posljednjeg  petka u oktobru 1806. godine, travnički begovi sjede na svojim mjestima i tiho razgovaraju, pa Andrić nastavlja: ”A najstariji je Hamdi-beg Teskeredžić, krupan starac, sporih pokreta, ali još uvek snažnog tela džinovskih srazmera. Mnoge je ratove prošao i dopadao i rana i ropstva, a imao je jedanaest sinova i osam kćeri i mnogobrojno potomstvo od njih. Brada i brkovi su mu retki a celo oštro pravilno lice opaljeno, puno ožiljaka i modrih pega od jedne davnašnje eksplozije baruta. Teški očni kapci olovne su boje i spušteni nisko. Reč mu je spora ali jasna.” I danas u rodnoj kući Ive Andrića, u sobi posvećenoj romanu “Travnička hronika”, uz  izložene faksimile rukopisa i prvo izdanje romana (Beograd, 1945.), nalazi se, uz portret francuskog generalnog konzula Pierra Davida, i onaj Derviš-bega Teskeredžića kao lika iz tog romana.
 
O Derviš-begu je pisao i Ivan Kukuljević Sakcinski u „Putovanjima po Bosni“ navodeći da je to čovjek ugledan i gladak, zauzet za reforme i napredak, ne proganja kršćane, a žali što je Bosna daleko zaostala za drugim slavenskim zemljama. Koliko je Derviš-beg bio cijenjen, najbolje govori podatak da se na neko vrijeme na fakultetskim diplomama članova ovog roda, uz prezime Teskeredžić, obavezno upisivao i dodatak Dervišpašić kao uspomena na Derviš-bega.
 
Derviš-beg je bio napredan i patriot dajući svesrdno podršku reformama u Osmanskom carstvu, kao što su to činili i ostali članovi ovog roda. Tako historičari bilježe da se prilikom ulaska austrougarskih trupa u Bosnu 1878. godine Hamdi-beg stavio na čelo Narodnog odbora predvodeći Travničane u bici protiv Austro-Ugarske u Jajcu, a da su i ostali Teskeredžići na ovaj i druge načine dokazali svoj patriotizam. Sve to je ojačalo popularnost ovoga travničkog roda, te je u kasnijim decenijama Hamdi-begov nećak Muharem čak 17 godina neprekidno bio travnički gradonačelnik. Na toj dužnosti bio je i drugi Teskeredžić – Hamdi-begov sin Osman. 
                                            * * * 
Opisujući hijerarhijsku ljestvicu dvora bosanskih vezira, orijentalist Hazim Šabanović je zapisao da je Teskeredžić-efendija bio visoki dvorski činovnik koji je izdavao „beglerbegove berate i teskere kojima su se dodjeljivali timari sa prihodima do 6.000 akči“, objašnjavajući da je teskeredžija, uz ove poslove, bio i šef kancelarije divana, te da je pripremao predmete, zapisivao odluke i starao se o svim dokumentima i defterima, te knjigama i aktima divana.
 
(Iz knjige "Naši korijeni: od rodonačelnika do savremenika")
 
Reklame:
 


 
 
Rodoslov - Kako istraivati   Rodoslov - izrada porodicnog stabla   Rodoslov - Zanimljivosti   Izlog knjiga
  Copyright © 2009 Rodoslov.ba, Sva prava zadržana. Powered by 5-th Floor Productions - Disti razvojni studio