Rodoslov - porodično stablo
IZDAVAŠTVO: KNJIGA "NAŠI KORIJENI"
               Više...
 
MARKETING
Pokrovitelj portala
 
 
Rodoslov:
 
RIZVANBEGOVIĆ- JEDNA OD NAJZNAMENITIJIH BEGOVSKIH PORODICA
24. 04. 2015.

Premda postoje četiri verzije o prijeklu porodice Rizvanbegović, izgleda da je najvjerovatnija ona koja porijeklo ove porodice veže za Ivana Crnojevića, od koga potječu i skadarski Bušatlići i dukađinski (pećki) Mahmutbegovići. Pritom, Rizvanbegovići na povijesnu pozornicu stupaju sredinom 18. stoljeća i sve do smrti Ali-paše Rizvanbegovića, sredinom 19. stoljeća, imaju odlučujuću ulogu u povijesnim zbivanjima ne samo u Hercegovini nego i u čitavoj Bosni i Hercegovini, te se s pravom smatraju za “jednu od najznamenitijih begovskih porodica u Hercegovini”. 

 
Fotos: Stolac
 
Najznamenitiji predstavnik porodice Rizvanbegović svakako je Ali-paša Rizvanbegović (1783.-1851.), ali ne bi trebalo zanemarivati ni ostale pripadnike ove porodice, i to kako Ali-pašinu braću, prije svih Mehmed-bega (Hadži-beg, Hadžun) i njihove nasljednike, tako i nasljednike ostalih.
O raznim verzijama porijekla ove porodice predstavnika porodice, posebno je značajna uloga nasljednika Alipašinog brata h. Halil-age, čiji je sin Hamzi-beg, prema mišljenju nekih putopisaca, sredinom 19. stoljeća slovio kao “jedini potomak onog sloja domaćeg plemstva koje je stoljećima nasljedno upravljalo Hercegovinom i Bosnom”.
 
 Nasljednici h. Halil-age Rizvanbegovića značajni su zbog događaja vezanih za ulazak austrougarskih trupa 1878. godine. Tada se, naime, pripadnici porodice Rizvanbegović različito ponašaju. Hamzi-beg i Mustaj-beg, sinovi h. Halil-age Rizvanbegovića, imali su kule na Pješevcu (na desnoj strani ceste Domanovići – Stolac). Hamzi-beg je bio za pasivno držanje, pa je čak imao i sastanak sa generalom Schuldererom, koji je već bio zauzeo Stolac, dok se Mustaj-beg zalagao za otpor. Kako je u Hercegovini općenito došlo
do otpora, a ustanici bili opkolili Stolac, general Schulderer krenuo je iz Domanovića prema Stocu i kod Pješevca 21. 8. 1878. došlo je do bitke u kojoj je poginuo Hamzi-beg sa više Rizvanbegovića. Don Ivo Musić zarobio je Mustaj-bega i sa ostalim zarobljenicima poveo ga u Mostar, ali ga nadomak Pješevca ubiše “pošto nije htio više da ide.
 
Zna se, međutim, da je jedan Ali-pašin sin, Hadži Hafiz-paša, sa svoja dva zeta – Seid-begom Resulbegovićem i Selim-begom Selmanovićem – i još nekim pravoslavnim i katoličkim predstavnicima izašao pred barona Stjepana Jovanovića u selo Rodoču. General Jovanović lijepo se pozdravio sa Hadži Hafi zom, koji je ubrzo nakon toga umro, a ukopan je kod Karađoz-begove džamije.
 
Inače, u vrijeme austrougarske vladavine pripadnici ove poprodice bili su uglavnom opoziciono orijentirani prema novoj vlasti, a znatnim dijelom iseljavali su se iz Bosne u Osmansko carstvo, gdje su se angažirali u svim aktivnostima bosanske emigracije protiv austrougarske uprave.  Nisu sudjelovali u Autonomnom pokretu niti su bili politički aktivni u prvim bošnjačkim političkim strankama prije Prvog svjetskog rata, ali se njihova prisutnost na prostoru Hercegovine izuzetno osjećala, jer su svojim djelovanjem stalno podsjećali predstavnike austrougarske vlasti na svoj povijesni značaj.
 
 Nakon 1878. Mehmed Ali-paša je preko Pljevalja otišao u Istanbul. “Turska vlada, pod pritiskom Austrije, premjestila ga je čak u Erzerum, za komandanta tvrđave i toga kraja, da bi samo što dalje bio od granice Hercegovine.” 
 
Preko svog zastupnika Omer-age Sefića Mehmed Ali-beg Rizvanbegović 4. 10. 1881. godine pisao je austrijskom Caru tražeći da mu se oslobode saraji u Vidu polju koje vojska koristi, “budući mislim ih za sebe praviti i u njima ja stajati”, te da mu se za njivu blizu saraja zvanu Bačvina plaća godišnja zakupnina od 200 fl, koliko je inače uzimao za tu njivu prije uspostave austro-ugarske vlasti 1878. godine. Ova prepiska ukazuje na pokušaje pripadnika porodice Rizvanbegović da u vrijeme austrougarske vladavine očuvaju svoje posjede.
 
Pritom, nije poznato da su Rizvanbegovići u ovom vremenu širili svoje posjede, nego su, uglavnom, nastojali očuvati već zatečeno, ili čak vratiti dio onoga što je osmanska vlast bila konfi scirala sredinom 19. stoljeća. Naime, porodica Rizvanbegović do sredine 19. Stoljeća ulazila je u red bogatijih begovskih porodica. Može se pouzdano tvrditi da Mehmed-beg (Hadži-beg) do početka 19. stoljeća “nikada nije otimao od seljaka zemlje, što bi ih ovi sebi nabavili, pa će u tome biti glavni razlog, što su seljaci uvijek vjerno stajali uz bok svome gospodaru; naročito bijahu katolici iz Hrasna glavni oslonac Hadžibegov, te mu vjerno poslužiše za čitavog života. Momci pak upravo su ga obožavali i pod njegovim vodstvom neustrašivo bi hrlili u svaki boj.
 
Posjedi ostalih predstavnika ove porodice u vrijeme austrougarske vlasti bili su također veliki. Haki-beg Rizvanbegović sa braćom tražio je da mu se vrate neki posjedi u Pješevcu. Zemaljska vlada 24. 2. 1911. izvijestila je Zajedničko ministarstvo da je Vladin sekretar Ludvig Grzadziel obavio istraživanja na licu mjesta, i na temelju toga istraživanja te izvještaja Kotarske oblasti u Stocu moglo se zaključiti kako parcele koje je Hakibeg tražio nisu nikada (ili barem posljednjih 40 godina) pripadale njemu ili njegovim pravnim prethodnicima, nego su ih svi stanovnici “najbogatija porodica”. 
 
Ne raspolažemo podacima o površini i strukturi zemljišnih posjeda porodice Rizvanbegović, ali se iz ovog pregleda može zaključiti da su selišta pripadnika ove porodice bila brojna i najznačajnijim dijelom koncentrirana u kotaru Stolac (Šarići, Čeljevo, Aladinići, Berkovići, Bitunja, Bjelojevići, Borojevići, Crnići, Dabrica, Gabela Struge, Gradac, Hatalji, Hodovo, Hrasno Donje, Hrasno Gornje, Hutovo, Klepci,
 
Kruševo, Ljubljenica, Ošanići, Opličići, Poplat Donji, Poplat Gornji, Paprati, Pješevac, Prebilovci, Prenj, Stolac, Višići Dračevo). Premda raspolažemo imenima svih kmetskih porodica, zbog činjenice da zemljišni posjedi nisu bili dovoljno jasno razdijeljeni među pojedinim vlasnicima, teško je govoriti o tome koliko su zemljišta imali.
 
(Sraćena verzija teksta iz knjige prof. dr. Husnije Kamberovića „Begovski zemljišni posjedi u Bosni i Hercegovini od 1878. do 1918.“)
 
 
Reklame:
 


 
 
Rodoslov - Kako istraivati   Rodoslov - izrada porodicnog stabla   Rodoslov - Zanimljivosti   Izlog knjiga
  Copyright © 2009 Rodoslov.ba, Sva prava zadržana. Powered by 5-th Floor Productions - Disti razvojni studio