Rodoslov - porodično stablo
IZDAVAŠTVO: KNJIGA "NAŠI KORIJENI"
               Više...
 
MARKETING
Pokrovitelj portala
 
 
Rodoslov:
 
RODOSLOVLJE OBITELJI ČUVALO
22. 12. 2015.

Prezimeme Čuvalo participskog je postanja, ustvrdio je Petar Šimunović u knjizi Hrvatska prezimena, Zagreb, Tehnička knjiga, 2006.  Milan Nosić je u knjiziPrezimena zapadne  Hercegovine,  HFD, Rijeka, 1998. shematski to prikazao: Čuvalo-čuvalo-čuvati (hrvatski)-čuvati (turski)-čuvati (iranski).

 
O Čuvalima pisao je i Jevto Dedijer u knjizi  Hercegovina – antropogeografske studije, Sarajevo, Veselin Masleša, 1990. U podnaslovu za selo Proboj, izvješćuje „Čuvalov pradjed doselio iz Klobuka od Rašića. Ima ih 15 kuća.“
Nikola Mandić u djelu Podrijetlo hrvatskih starosjedilačkih rodova u Brotnju (Mostar-Brotnjo, 2001.) navodi da su oko 1780. godine trojica braće: Jure, Filip i Ante, sinovi  Grge, preselili u Radišiće i imali brojno potomstvo. Jure, sin Ilije, sina Jure, sina Grge Čuvalo, rođen u Radišićima 1830. a 1852. godine oženio Lucu, kćer Petra Škegre iz Buhova, nastanjenog u Služnju. Imali su šest kćeri i sina Iliju, rođenog u Služnju 1857. godine u Brotnju i od te grane Čuvala danas nema živih potomaka prezimena Čuvalo.
 
Milan Nosić i Magdalena Vidinić spominju prezime Čuvalo u knjizi Bosansko-Hercegovačka hrvatska prezimena, a Risto Miličević u knjizi Hercegovačka prezimena ( Beograd, 2005.) spominje Čuvale u Proboju, te piše daih ima i u Mostaru.
 
Prvo spominjanje Čuvala nalazimo u Popisu Hrvata katolika 1742. godine fra Mate Marčinkušića, sastavljenog na zahtjev i po uputama  biskupa fra Pave Dragičevića. Ovo je prvi i najstariji popis katolika Otomanske Bosne i Herecegovine, pa je neprocjenjivo naše  kulturno i povijesno naslijeđe, a današnjim povjesničarima jedinstveni izvor podataka o kretanju pučanstva, u ta zla vremena. Odmah nakon biskupskog zaređenja, naredio je župnicima da popišu stanje u župama i to: popis naselja, domaćina obitelji, broja članova obiteljskih zajednica, te da mu to uruče u vrijeme biskupskog pohoda.  Biskup je vizitaciju započeo 15.10.1741. u Livnu, a završio 16.06.1743. godine u Kreševu. Biskup vizitaciju nije proveo u Istočnoj Hercegovini jer nije bila u njegovoj nadležnosti.
 
Rukopis popisa nalazi se u Vatikanskom arhivu, među spisima Kongregacije za propagandu vjere, u 720-tom svesku, na stranicama 110r-363v. (Scritture Originali riferate nelle Congregazioni Generali de 22 giugno e 3 agosto 1744.) Pod Tiaglina piše „Cuvalo, Gregorius, odraslih osoba 6 i 1 dijete, ne doraslo pričesti“.
Prvo izvješće o tom popisu objavio je fra Julijan Jelenić u Spomenici kulturnog rada  franjevaca Bosne Srebrne  od 1699-1835., Mostar, 1927.
 
Dr. fra Dominik Mandić izvjestio je o tome, u cijelosti, u Chroatii catholiciBosne et Hercegovine in descriptionibus anuis 1743. et 1768., Institutum chroatorum historicum, Chicago-Roma 1962. Preslik Dragičevićeva izvješća objavio je 1979. Luka Đaković (Akademija BiH, Sarajevo, 1979.).
 
Drugi popis katoličkih obitelji biskup Bogdanović počinje odmah nakon biskupskog posvećenja u Stonu 08.05.1768. u Posušju svibnja 1768. i završava ga 09.12.1768. U poslu mu pomaže tajnik fra Josip Tomić, koji popisnu građu obrađuje, da bi ona bila predana Kongregaciji za širenje vjere u Rimu 24.07.1769. Ovaj popis ne spominje Čuvale niti u Tihaljini, ni u Proboju, ali ni drugdje. Mogući razlog može biti, propusti pri popisu, ili da su bili u fazi seljenja. Da bi se preselilo trebalo je izgraditi kuću, štalu, staje, urediti i zasaditi vrtove, osposobiti ograde za uzgoj domaćih životinja. To je moralo trajati, pa su vjerojatno, u to vrijeme živjeli na oba staništa. U spomenutom popisu imenom i prezimenom bilježi se samo starješina domaćinstva i oni bez godine i mjesta rođenja, bez drugih podataka nužnih za rekonstrukciju. Ostali se navode samo kao broj odraslih i broj djece, mlađe od sedam godina. Popis je rađen latinskim jezikom.
 
Prvi spomen Čuvala u Proboju odnosi se na obitelj Jure Čuvalo, i žene mu Mare, rođ. Starbić, (Štrbić) iz Pline (Plina je zaleđe današnjih Ploča, Pojezerje) sina (ili unuka?) Grge Čuvalo iz Tihaljine, roditelji sina Andrije, rođenog 22. 11. 1786. krštenog 17.12. 1786. U Maticama samostana u Zaostrogu, iz 17. i 18. stoljeća spominje se prezime Starbić (Štrbić) u Drveniku,  Plini, u Jezeru, u Crnoća  (Carnoća) kod Staševice, o udaji Mare nema spomena. Plina spada među najstarja naselja u Neretvi. Popis pučanstva Pline donosi fra Luka Vladimirović 1646. i tu spominje Štrbiće  u Vidonju. U Libro del municinero, 1687. spomunju se Štrbići. U zemljišniku 1704. Štrbići se spominju u Plini. Spominje ih i prinosnik župne redovine u Plini i Vidonju iz 1736. Dakle, Štrbići su se održali od prvih popisa do danas. 
 
Matice vjenčanih Pojezerja čuvale su se u Pasičini (Brist) sve do 1765. Prvi popis ovog područja potiče iz 1736. godine kao popis pučana koji daju pristojbu župniku, odnosno samostanu u Zaostrogu. Ove Matice nisu sačuvane jer su ih Francuzi spalili zajedno sa Kulom Norinskom 1814., kako 1842. izvješćuje biskup, za svog pohoda.  
 
Radovan Jerković u članku Nestanak starih župskih matica u Neretvi (Split 1935., List biskupije splitsko-dalmatinske br. 3)  piše: „U župnim kronikama Vidonja i Otrić-Struga, zabilježeno je da su matice potonule u Neretvi, prilikom prijevoza u Opuzen na pregled“. Jerković kaže da su francuske vlasti plijenile matice, a neke možda i uništile. Međutim Trpimir Macan u tekstu Saopćenja o povijesnim istraživanjima Radovana Jerkovića (Historijski zbornik 1968-69.) piše:  „Jerković nije znao da Francuske vlasti nisu plijenile matice da ih unište, već da ih pregledaju“ u skladu sa svojim zakonodavstvom. U potvrdu toga iznosi da su metkovske vlasti, nakon odlaska Francuza, 20.11.1815. vratile matice župnicima. U incidentu sa mogućim prevrtanjem brodice i gubitkom tereta, mogle su nestati neke matice.
 
Pučka predaja o postanku prezimena Čuvalo opisana je Marijan Čuvalo u knjizi Rod Čuvalo i jedan od njih ( Zagreb, 2010.). Ugledna obitelj Rašića iz Tihaljine došla je u sukob sa Turskom vlašću. Sukob je preživio samo jedan dječačić, koji je, prema toj predaji, rodočelnik svih Čuvala. Priča djeluje kao stereotip. Teško  je reći ima li priča neko pokriće u nekom mogućem događaju tog vremena. Ova priča, mada djeluje kao stereotip, mogla bi imat pokriće. 
 
U knjizi Anđelka Mijatovića i suradnika Župa Tihaljina (Duvno, 1989.) stanovništvo Tihaljine tog vremena nije imalo stalnog boravišta, bilo je selilačko, živjelo je pod šatorima. To je turbulentno vrijeme, vrijeme buna, bježanja stanovništva, i njihova pomjeranja van domašaja Osmanlijske vlasti, vrijeme poslije Kandijskog, Morejskog, Bečkog rata, 1683-1699. te vrijeme buna u Slavoniji, pod vodstvom fra Luke Ibrišimovića.
 
(www.marijancuvalo.from.hr)
 
 
Reklame:
 


 
 
Rodoslov - Kako istraivati   Rodoslov - izrada porodicnog stabla   Rodoslov - Zanimljivosti   Izlog knjiga
  Copyright © 2009 Rodoslov.ba, Sva prava zadržana. Powered by 5-th Floor Productions - Disti razvojni studio