Rodoslov - porodično stablo
IZDAVAŠTVO: KNJIGA "NAŠI KORIJENI"
               Više...
 
MARKETING
Pokrovitelj portala
 
 
Rodoslov:
 
PORODIČNI KORIJENI FELIĆA SU IZ IZAČIČA
16. 05. 2017.

 Odakle bihaćki rod Felića vodi porijeklo? Iako Felića, koji su južnoslavenskog porijekla, ima gotovo na svim kontinentima, dokazano je da oni porodične korijene vuku iz Izačića kod Bihaća. Odakle se prvi njihov poznati predak doselio u Izačić, nije istraženo, ali se pouzdano zna da se u ovo mjesto 1625. godine prvo naselio Imšir-aga.

 
Ovo u knjizi „Felići – porodično stablo, Izačić“ tvrdi jedan njihov član – Bejdo S., pojašnjavajući kako su se odatle neke familije raselile u susjednu Gatu i Ahmiće. Nije utvrđeno da li je Imšir-aga imao potomaka, ali pedesetak godina nakon spominjanja prvog Felića poznata su dva brata – Pašaga (1772–1852) i Jusuf, za koga nisu zapisane godine rođenja i smrti. Dok je Jusuf ostao u Izačiću, Pašaga se seli u Gatu te se tako loza ovoga roda širi po Krajini.
 
U knjizi autor Bejdo S. navodi više porodica Felića iz 19. stoljeća, razrađujući njihovo rodoslovlje, ali ne naznačujući u kakvom su rodbinskom odnosu. Tako prezentira porodično stablo Hasanovo, koji je umro 1891. godine, i njegove potomke Ibru (?–1907), Osmana (?–1912) i hadži Sulejmana (?–1913). Najstariji Hasanov sin Ibro imao je četiri muška potomka: Mustafu, Kadiju, Džafera i Selima (1884–1991). 
 
Druga loza Felića su potomci Mehmedovi, za koga nije utvrđeno da li je bio u bližem srodstvu s Hasanom: Đulsa (1900–1990), Fatima (1902–?), Šaha (1904–?), Meho (1908–1943) i Šaban, za koga nisu navedene godine rođenja i smrti. Mehmedov sin Meho imao je ovu djecu: Bajrama (1931–?), Mehmeda Kiku (1932–2000), Adema (1934–1982) i Jusufa (1937). Mehmedova loza se nastavlja unucima, djecom Mehmeda Kike: Mehom (1952), Eminom (1955) i Merhunicom (1958).
 
Iz Gate su se Felići selili i u Ahmiće, a prvi koji je to uradio bio je u prvoj polovini 19. stoljeća Ahmet. Kako je u budućim Ahmićima to bila prva kuća na tome lokalitetu, po Ahmetu buduće naselje dobi ime Ahmići. Između dva svjetska rata iz Gate je u Ahmiće doselio još jedan Felić – Ale, sin Hasanov, pa danas u ovome naselju praktično žive dvije loze Felića i oni tu čine jedino stanovništvo (svi istog prezimena). Među najstarije poznate Feliće u Ahmićima ubraja se Osman, rođen u Izačiću 1866. godine a sin spomenutog Ahmeta. Osman je jedna od poznatijih ličnosti iz Ahmića. Nakon što je završio medresu, radio je kao imam u susjednim selima, a kako je bio dobar poznavalac arapskoga, perzijskog i turskog jezika, bio je i sudski tumač. Umro je u Ahmićima 1938. godine. 
 
U Ahmićima je u to vrijeme sa suprugom Begijom živio i Ahmo, za koga nije utvrđeno u kakvim je rodbinskim vezama bio s Osmanom. Ahmini potomci su: Ahmet Šesto (1845–1936), Mujo (1860–1930), Osman (1866–1938), Hasan (1878–1943) i kći Saća. Najstariji Ahmin sin Ahmet Šesto imao je sina Omera, koji je imao Alagu (1908–1974), Šerifa (1911–1992), Zlatu (1921–?) i Garu (1924–?).
 
Alagina djeca su Alija (1933), Ahmet (1934), Jusuf (1936), Šaban (1938) Zahida (1940), Osman (1944), Omer (1946), Sejda (1942), Halim (1948) i Alija (1953). I Alija je, kao i njegov otac Alaga, imao mnogo djece: Azimu (1953), blizance Hamu i Ramu (1955), Semira (1960), Fadilu (1969), Enisu (1976), Emsu (1979) i Nisvetu (1978).
 
Porodične korijene iz loze Felića (i to Ahmine) porijeklom iz Ahmića vuče i Emir Felić, novinar i publicist iz Sarajeva, koji kaže:
 
- Ja sam unuk Alage Felića (1908–1974) iz zaseoka Ahmići, smještenog između Izačića i Vrste, a sin Jusufov (1936). Moj pradjed je Omer. Alaga je umro 1974. godine u 66. godini života; imao je sedam sinova i tri kćeri, bio je najbogatiji u selu jer je imao posjed na kojem je u zajedničkom domaćinstvu živjelo dvadesetero čeljadi. Ja sam rođen kao 19. član domaćinstva koje se bavilo poljoprivredom i stočarstvom i 60-ih godina prošlog stoljeća imalo je  nekoliko konja, desetak krava i više stotina ovaca, te vlastitu šumu  i stotinjak dunuma zemlje. Na zemlji su radile žene – snahe s djecom i kćerke, dok su sinovi radili po Hrvatskoj, Sloveniji i evropskim državama.
 
Djeca mog djeda Alage su  Alija, Ahmet, Jusuf (moj otac), Šaban, Osman, Omer i Halim, te kćeri Zahida, Sejda i Alija. Ovo desetero Alagine djece ima ukupno oko 40-ero djece, koja uglavnom žive u Ahmićima, Izačiću i Kamenici kod Bihaća, a veći dio ih je u zemljama zapadne Evrope. Koliko mi je poznato, danas je oko 100 živih osoba koje direktno vuku korijenje iz kuće Alage Felića, zvanog Alaga Ahmić, zaključuje Emir.
 
Šezdesetih godina 20. stoljeća veliki dio Krajišnika, što je ostalo tradicija i danas, odlazio je na privremeni rad u zapadnoevropske države, trbuhom za kruhom, a porodice su ostajale na rodnoj grudi. Prema nekim procjenama, više od 50.000 Krajišnika danas živi i radi u evropskim zemljama a porijeklom su iz Krajine, od kojih stotinjak njih vuče direktne korijene iz Ahmića, od kojih je njih 30-ak iz porodice Alage Felića.
 
Odlomak iz knjige Raifa Čehajića "Naši korijeni - od rodonačelnika do savremenika"
 
 
Reklame:
 


 
 
Rodoslov - Kako istraivati   Rodoslov - izrada porodicnog stabla   Rodoslov - Zanimljivosti   Izlog knjiga
  Copyright © 2009 Rodoslov.ba, Sva prava zadržana. Powered by 5-th Floor Productions - Disti razvojni studio