Rodoslov - porodično stablo
IZDAVAŠTVO: KNJIGA "NAŠI KORIJENI"
               Više...
 
MARKETING
Pokrovitelj portala
 
 
Rodoslov:
 
MIŠURI IZ SARAJEVSKOG LATINLUKA
10. 08. 2017.

 Prvi biskupski popis katolika Bosne i Hercegovine inicirao je ondašnji duvanjski biskup i apostolski vikar za područje pod turskom vlašću fra Pavo Dragičević. Stanovništvo je popisivano dvije godine od 1741. do 1743. 

 
Piše: Ivo Mišur
 
Nakon prikupljanja podataka fra Pavo je u Fojnici provjerio istinitost tvrdnji od mjesnih župnika i popis proslijedio u Rim, gdje se i danas čuva u arhivu Svetog zbora za raširenje vjere. Treba napomenuti da je to prvi sustavni popis takve vrste u cijeloj Bosni i Hercegovini. Drugi popis izvršen je na zahtjev biskupa Marijana Bogdanovića 1768. godine.
 
Na popisu 1743. godine spominje se Michael Misurevich (Mijo Mišurević) kao nositelj kućanstva koje sadrži četiri osobe. Mišurevića u Sarajevu na drugom popisu dvadeset pet godina poslije nema. Okolnosti njihova nestanka, tj. selidbe nalazimo u „Ljetopisu sutješkog samostana“ fra Bone Benića (riječ je o franjevačkom samostanu u Kraljevoj Sutjesci), a spominju se u dva zapisima; prvi je iz 1744. godine kad je samostan prodan, a drugi je iz 1777. godine:
 
-1744. - Za ovoga gvardijana (o. p. fra Grge) kupismo kuću u Sarajevu od Miškata za groša 220 po prilici. I bi plaćena od nješto lemozine što je bilo od prijašnjijeh gvardijana ostalo a nije od njegova upravljanja ništa. Za istoga izida se i voda u pilu, kako stoji sada, a prija je bila rđavo ozidana i strnjavorena.
 
-1777.  - Nakon 33, velim trideset i tri godine po prilici potle negoli je kupljena ona kuća u Sarajevu od njekoga pokojnoga Mišura još godine 1744. Za gvardijanstva pokojnog o. pošt. Fra Grge Glumčića; /ona je bila naša/ i sve posidovana od nas s turskijem senetom i bila u neosporavanom posjedu u nas. Ama, /bilo je tako/ čak i potle negoli je umro u Splitu pok. Mišur gdi je i stajao s kućom i familijom kojih dvadeset godina, prija negoli je umro – odselivši   sasvijem u Split. /Odjednom/ evo, desete oli jedanaeste /godina/ potle smrti istoga, kako rekoh iziđe mu sin Ivan iz Splita pod Livno /sa/ svojom ženom (doli bo se u Splitu /bio/ oženio) i poče tražiti /posjed/ gori rečene kupljene kuće, govoreći da su njegova pokojnoga oca Mišura privarili i istom /mu/ zube primazali, i trista šeretluka iznoseći. I to /učini/, što nagovoren od kapetana Firdusa, što od drugijeh, što i od svoje zloće ... – Mi videći sadašnja vrimena, gdi niti služe seneti, ni šaiti, niti ima pravde nikakve, ni u Sarajevu, ni u Travniku, već aman trošak bez mjere (a da ima sud, ne bi se to činilo, ni museveda išleisala), rekoh videći se mi tako stisnuti, i da ne iđe lemozina priko vrata, nađosmo svikolici kojih se tiče makul, da se davudžija, rečeni Ivan, smijeri, a da mu dademo još jaspri. I tako dadosmo mu droša 100, slovima sto, i davši mu uzesmo od istoga temesuć, da veće birda ne ima nikakve ilake... ni dave on, ni sinovi njegovi...; i zaštobo ne imade tko ovde temesuća upisati (a i bolje bi – što ga ne bi!), ter poslasmo s njim, to jest s Ivanom (o. meštra Stojičića) čak u Sarajevo, gdi svaka biše lijepo upravljena prid ljud/i/ma Turcima i krstjanima. Treba zabilježiti: da ono rečenijeh sto groša dali smo mu sedamdeset podmuče a tri/d/es/e/t očito, kad je dao temesuć nama, kao jedan peškeš siromahu čoviku ...
 
Šaiti su u ovom temesuću: prvi Mula-Ibrahim: drugi, Mula-Ćerim; treći, Salihbaša Bakrović, četvrti, Mustajbaša Kaugdžija. Od našijeh: Ilija Marković, Juro Smiljanić i Pavo Šimunović. 
 
U prvom zapisu o kupnji kuće pisac spominje vlasnika samo jednom i krivo mu navodi prezime, dok se u drugom novijem zapisu nekoliko puta spominje vlasnikovo prezime Mišur. Miškata i Mišura prema popisu katolika iz 1743. godine u Sarajevu nema tako da sa sigurnošću možemo tvrditi da su Mišurevići koji se spominju na popisu oni isti Mišuri koji su prodali kuću fratrima i odselili u Split. 
 
U „Liječničkom vjesniku“ koji je izdan 1950. godine u Zagrebu spominju se obitelji koje su stradale od kuge u Splitu koja je harala od 1763. do 1765. godine, a među prezimenima se navodi i prezime Mišur. Stradali su Mijo Mišur (Michele Mišur) i Nikola Mišur pok. Michele (Nicola Misur pok. Michele).  Obojica su zavedena u poseban dio matice u koji su se upisivali oni koji su umrli  od kuge u tom dvogodišnjem razdoblju.
 
U indeksu prezimena koja se nalaze u maticama, a koji je rađen dosta poslije, Mijo je upisan kao Mišur, dakle s kvačicom. Mišuri se još jednom spominju u splitskim matičnim knjigama. Godine 1777. upisana je Marta Mišur (Marg(arita) Missur). Umrla je u 76. godini života.
 
Sve troje Mišura zapisani su u matičnim knjigama župe sv. Duje u Splitu. Zadnji spomen sarajevskih Mišura je traženje duga od fratara u spomenutom ljetopisu. Nakon toga im se gubi trag. Pretpostavlja se da su izumrli. 
 
S obzirom na sve dostupne podatke kronologija događaja obitelji Mišur iz Sarajeva koja je preselila u Split nalazi se na narednoj shemi: 1663. rodio se Mijo Mišur; 1743. popisana obitelj Mije Mišura iz Sarajeva; 1744. Mijo fratarima u Sarajevu prodao kuću; 1757. Mišuri iz Sarajeva sele u Split; 1763. u Splitu od kuge u 90-toj godini umro Mijo Mišur; 1765. u Splitu u 18. godini umro Nikola Mišur, sin pokojnog Mije; 1777. u Splitu u 76. godini umrla Marta Mišur; 1777. Iz Splita u Bosnu odlazi Ivan Mišur sa ženom da od fratara traži isplatu duga za kuću.
 
Danas u BiH postoji prezime Mišur čiji su nositelji pravoslavci. Oni nisu krvno vezani sa sarajevskim Mišurima iz 18. stoljeća. Pravoslavni Mišuri u BiH i Srbiji (Sarajevo, Tuzla, Kraljevo itd.), te u novije vrijeme Kanadi, potječu iz Dobrog Polja, sela između Foče i Sarajeva. Oni su se prije  prezivali Perišić i nadimkom su dobili prezime Mišur u drugoj polovici 19. stoljeća. Do 1980-ih su se uglavnom svi preselili u Sarajevo. Šezdesetih godina prošlog stoljeća dio obitelji je vratio staro prezime Perišić te su tako u Sarajevu živjela dva brata s dva različita prezimena – Perišić i Mišur. Svi slave kao krsnu slavu sv. Jovana Krstitelja (20. januara / siječnja). 
 
U Banja Luci je do 1990-ih živjela dvočlana katolička obitelj Mišur koja porijeklo vuče iz Vrlike. Oni nisu krvno povezani s pravoslavnim Mišurima iz Dobrog polja. Čak je i naglasak pravoslavnih i katoličkih Mišura drukčiji.
 
Izvori i literatura:
 Fra Bono Benić "Ljetopis sutješkog samostana (priredio fra Ignacije Gavran, Zagreb, Sarajevo 2003.) 
“Liječnički vjesnik”, broj 8, kolovoz 1950., Zagreb
Milenko Filipović "Rama u Bosni - etničko porijeklo prezimena i opis sela'' 1955.
Časopis ''Ugostitelj", Sarajevo, februar / veljača 1953. 
Matične knjige umrlih župe sv. Duje u Splitu
 
 
Reklame:
 


 
 
Rodoslov - Kako istraivati   Rodoslov - izrada porodicnog stabla   Rodoslov - Zanimljivosti   Izlog knjiga
  Copyright © 2009 Rodoslov.ba, Sva prava zadržana. Powered by 5-th Floor Productions - Disti razvojni studio