Rodoslov - porodično stablo
IZDAVAŠTVO: KNJIGA "NAŠI KORIJENI"
               Više...
 
MARKETING
Pokrovitelj portala
 
 
Rodoslov:
 
SARAJEVSKI TEROVIĆ U KISELJAKU
23. 04. 2015.

Opisujući bosanskohercegovačka mjesta, ljude i običaje početkom 20. stoljeća, prije svega bošnjačke, sarajevski pisac Alija Nametak u romanu „Tuturuza i šeh Meco“ značajno mjesto posvećuje i kiseljačkoj porodici Terović i njenom članu hadži Vejsilu. Uz ostalo, autor piše i ovo:

„Prejahali su preko ograde koja dijeli park od Terovića njive i kuće. Kukuruz je bio visok, a čardak Terovića na uzvišici, koja se penje prema Paleži.

Na prozoru čardaka vidjele su se dvije  bradate glave okrenute jedna prema drugoj. Na jedno je šehovska kauka, na drugoj fes s hadžijskom ahmedijom.

Čim su ih ugledali Vejsila-aga je strčao niza stepenice i preko avlije pa otvorio širom vrata:
- Hodite dobri ljudi! Hodite, moj dostu!
... Posjedali su po minderu u čardaku i započinjali govor kao kad dijete progovara, pa mu mati razumije i ono što nije reklo.
Unišao je topolast momčić u čardak:
- Babo, pita mati ili će se kahva piti ili ćete ručati pa onda kahvu piti.
- Šta veli moj Avdaga?
Tuturuza zazinu da nešto rekne, a šeh Meca ga prekine:
- Ne pitaš se ti, herif jedan, nego veliki Avdaga.
Tuturuza se pokunji, a Karmarija ga uze u zaštitu:
- Starije je glad, mlađeg žeđ.
- Biva, da se jede – protumači Vejsilaga i momčić izađe iz sobe čardaka i za tren oka se vrati s bošćom, sinijom i kašikama.
Jela su dolazila kako je red: najprije čorba, oa ćevap s tiritom, zeljanica, pa dolma u paprike, mlade tikvice i domate.“

U ovom odlomku hadži Vejsil-age Terovića spominje se i „topolast momčić“ koji je njegov sin Ibrahim, samo što ga autor ne imenuje.

Vejsil-aga Terović, rođen 1861. godine, potiče iz ugledne sarajevske porodice sa Vratnika, čiji otac Ibrahim je bio terzija, odnosno krojač koji je izrađivao predmete od čohe. Dakle, najstariji potomak Terovića sa Vratnika, za koga se zna, jeste Ibrahim (rođen oko 1830. godine u Sarajevu). Njegov sin Vejsil-aga je, prilikom ulaska Austrougarske u Bosnu, sa još stotine bosanskih patriota, pružio oružan otpor okupatoru, te je, provedenom aneksijom BiH, uhapšen i odveden u češki logor Olomonc, gdje je proveo četiri mjeseca. Nakon što se vratio u Sarajevo Vejsil-aga se oženio Šemsom, rođenom Hajrulahović, udovom ef. Hadžiabdića. Supruga Šemsa je u posjedovala nekoliko kuća u Sarajevo, a pored ostalog i radnju u Kolobara hanu. To stoji i u dokumentima Gradskog poglavarstva Sarajevo, a u onom IV Broj 23.920/39, od 9. maja 1938. godine vidi se da je Gradsko poglavarstvo donijelo odluku za rušenje Kolobara hana, jer je ta zgrada bila u ruševnom stanju. Obavijest je dobila i Šemsa, udova Terovića, kao suvlasnica zgrade na katastarskoj parceli broj 12, upisanoj u zemljišne knjige, ul. br. III/19. Na velikom imanju u Kiseljaku, na zemljištvu „gr. Ul. Br. 38 k. o. Podastinje, vlasništvo Šemse, udove ef. Hadžiabdića, rođene Hajrulahović, preudate Terović“ (supruga Vejsil-age a majka Ibrahima), postojala je i ishodišna kuća u kojoj su sve do Drugog svjetskog rata povremeno boravili Terovići.

Vejsil-aga, čija supruga Šemsa je umrla koji mjesec nakon rođenja sina Ibrahima, ponovo se oženio i iz tog braka 1923. godine dobio sina Muju, koji je umro još u djetinjstvu. Uskoro mu je umrla i druga supruga pa je živio sa sinom Ibrahimom. Poslije smrti hadži Vejsil-age, njegov sin Ibrahim je tako, još prije Drugog svjetskog rata (1941. godine), ostao i bez oca, pa se malodoban nije mogao sam starati o kući i imanju. Zato je imao staratelja Ahmeda Tuzlića, koji se brinuo o njemu sve do Ibrahimovog punoljetstva. Kao mladić Ibrahim je odobrenjem  Uleme Medžilisa u Sarajevu broj 9236/38. od 17. februara 1939. godine postao mujezin („da može vršiti dužnost muezina Topal Ejne han džamije u Sarajevu, srez Sarajevski, kao kontraktuelni namještenik“).

Imanje u Kiseljaku naslijedio je Vejsil-agin sin Ibrahim Terović, koji se na njemu 1945. godine stalno nastanio (danas je to dio od Parka do Doma zdravlja), jer mu je onu kuću na Vratniku vlast nacionalizovala.
No, sličnu sudbinu u pogledu imanja Ibrahim je doživio i u Kiseljaku. Nakon što se oženio Fatimom Agić s Bukve (općina Kreševo), te 1951. godine dobio kćerku Salihu, na imanju je 1958. godine sagradio novu kuću. Krajem šezdesetih godina najveći dio posjeda u Kiseljaku vlast je nacionalizovala. Dio posjeda od Doma zdravlja pa do Gaja oduzet mu je i isparcelisan i na njemu je desetak općinskih funkcionera i službenika sagradilo svoje kuće, koje su neki kasnije preprodali i odselili iz Kiseljaka. Jedino je uspio spasiti jednu parcelu na kojoj je njegova kći Saliha sagradila porodičnu kuću.

Ibrahim (1920-1991) se u početku bavio zemljoradnjom a kasnije zanatstvom. Radio je od pedesetih do devedesetih godina proteklog stoljeća kao urar (sahadžija) i neko vrijeme bio je jedini zanatlija te vrste u Kiseljaku. Kćerka Saliha, zaposlena u Općinskom sudu a potom u Kantonalnom tužilaštvu, nakon roditeljske smrti, naslijedila je ostatak imanja, udala se za Čehajića i rodila dvije kćerke: Enidu i Dženanu.

R. Č.

 

 

 

 
Reklame:
 


 
 
Rodoslov - Kako istraivati   Rodoslov - izrada porodicnog stabla   Rodoslov - Zanimljivosti   Izlog knjiga
  Copyright © 2009 Rodoslov.ba, Sva prava zadržana. Powered by 5-th Floor Productions - Disti razvojni studio