Mustafa Imamović je rođen 1941. u Gradačcu. Studije pravo je završio na Pravnom fakultetu Univerziteta u Beogradu, gdje je započeo karijeru kao docent, ali je 1972. prešao na Pravni fakulteti Univerziteta u Sarajevu, gdje od 1973. predaje nacionalnu historiju države i prava. Kao gostujući profesor predavao je na više univerziteta u SAD i Evropi i stekao ugled u međunarodnim okvirima. Njegov naučni opus obuhvata više od 20 monografija, te veliki broj članaka, rasprava, osvrta i prikaza.
Dijapazon historijskih tema koje je Imamović obrađivao doista je zadivljujuće veliki: Od problema pravnih propisa o robovima u srednjovjekovnom Dubrovniku do genocida u posljednjem ratu u Bosni i Hercegovini. Istraživao je sve oblasti ljudskog društva (kultura, politika, ideologija, socijalna historija, državno-pravna historija i tako dalje).
Ipak, najznačajniji doprinos historijskoj nauci Mustafa Imamović je dao knjigom Pravni položaj i unutrašnji politički razvitak Bosne i Hercegovine od 1878. do 1914, koja je do sada objavljena u više izdanja. U njoj je Imamović ponudio originalna rješenja o pravnom položaju te dao najcjelovitiji prikaz unutrašnjeg političkog razvitka Bosne i Hercegovine u austro-ugarsko doba. Ova knjiga predstavlja djelo od trajne vrijednosti za našu nauku. U njoj je Imamović objedinio spoznaje pravne teorije i historijskih zbivanja, što je ovu knjigu uvrstilo među djela koja se kao literatura o historiji Bosne i Hercegovine na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće studira na gotovo svim domaćim i stranim uverzitetima.
Nakon prvog izdanja ove knjige sredinom 1970-ih godina, profesor Imamović nije objavljivao knjige, ali je bio jako prisutan u akademskim i javnim diskusijama. Za to je vrijeme prikupljao informacije na temelju kojih je početkom 1990-ih nastao čitav niz knjiga, od kojih se neke pojavljuju kao dostojna zamjena za nikad napisanu historiju Bosne i Hercegovine, dok su neke izazvale toliko različitih ocjena da se može gotovo sa sigurnošću reći da će i po tome ući u anale naše historije historiografije, ako se ta historija bude ikada napisala.
Naime, njegova Historiju Bošnjaka, koja je također doživjela više izdanja, uključujući i prijevode na nekoliko stranih jezika, izazvala je velike polemike. Dok je knjigom o pravnom položaju BiH u austrougarsko doba Imamović pokazao izuzetan smisao za analize, Historijom Bošnjaka je najbolje pokazao svoj smisao za naučne sinteze. O vrijednosti sinteza sam je profesor Imamović napisao slijedeće: „Pisanje sinteza uvijek je vezano za niz naučnih i metodoloških problema. Svaka sinteza je na određen način poluistina. Riječ je o tome da se, koliko je više moguće, sinteza približi složenosti istorijskog zbivanja”.
Mogli bismo reći kako je Mustafa Imamović u našoj nauci primjer naučnika sa najsnažnije izraženim smislom za sinteze. Imamović je tako pokazao kako se naučna istraživanja ne mogu ograničiti samo na pojedina kraća razdoblja bosanskohercegovačke povijesti, niti na samo pojedine aspekte, nego se moraju otvarati novi pravci istraživanja koji će omogućiti sagledavanje pojedinih povijesnih fenomena u dužem vremenskom kontinuitetu.
Nijedna njegova knjiga nije prošla nezapaženo. Uvijek su doživjele ili afirmativne ocjene ili pokrenule ozbiljne naučne debate, koje su samo doprinosile daljem razvoju naše nauke. U tome je također veliki doprinos Mustafe Imamovića.
Profesor Imamović je značajan doprinos našoj nauci dao i istraživanje bosanskohercegovačke emigrantske zajednice. Iako je emigracija, kako je to primijetio Milovan Đilas, “jedna od najvećih nesreća za emigrante, a sramota za domovinu”, podjednaka je sramota to što mi ni do dana današnjeg nemamo temeljitu historiju te emigracije. Imamovićeva knjiga pod naslovom “Bošnjaci u emigraciji”, iako je posvećena najviše ulozi koju je u životu bosanskohercegovačke emigracije imao časopis “Bosanski pogledi”, dosad je najbolje što smo mi u našoj nauci ne samo u sintetskom smislu uspjeli napisati o emigraciji.
Profesor Imamović je mnoge svoje tekstove rasute po brojnim časopisima sakupio i pod kraj svog života objavio u knjigama Knjige i zbivanja (Sarajevo 2008) i Knjiga pamćenja (2013). Iz tih knjiga se najbolje može vidjeti razvojni put i naučni doprinos Mustafe Imamovića. Smisao za sintezu i argumentirana i dostojanstvena polemika obilježavali su naučni rad profesora Mustafe Imamovića. Ogroman je broj magistranata i doktoranata koje je izveo tokom svoje profesorske karijere. To je sada čitava škola profesora na svim univerzitetima.
Mustafa Imamović je umro 23. januara 2017. godine u Sarajevu.
Husnija Kamberović
23.01.2023
